Abstract | Reumatske bolesti su vrlo velika skupina bolesti različitog uzroka i najčešće su progresivne.
Mogu zahvatiti sve dobne skupine, među kojima su djeca i mlade osobe. Zbog napredovanja
medicine, moguće je dijagnosticirati značajniji broj reumatskih bolesti te je potrebno što prije
započeti terapiju. One narušavaju tjelesne funkcije, kvalitetu života osobe, njezino psihološko
stanje i interakciju s društvom. Proces fizioterapije je kvalitetniji ako je poznat utjecaj fizičkih,
psiholoških i socijalnih simptoma reumatskih bolesti na zdravlje osobe. Biopsihosocijalni model
se primjenjuje jer klasični biomedicinski model nije dovoljan. Ovakav tip modela nadopunjuje
preusko shvaćanje zdravlja i bolesti, ali ne umanjuje važnost biološkog modela. Prije svega
potrebno je provesti metode evaluacije funkcije mišićno-koštanog sustava s aspekta liječnika i s
aspekta bolesnika koje su opisane u radu. Postoje mnogi upitnici koji se koriste kako bi se ispitala
onesposobljenost pacijenta, uznapredovalost bolesti, bol, umor, kvaliteta spavanja, psihološko
stanje i kvaliteta života. Prema rezultatima evaluacije postavljaju se kratkoročni i dugoročni
ciljevi, a nakon toga, slijedi intervencija koja uključuje fizioterapiju, koja obuhvaća primjenu
fizikalnih agensa, tjelesne vježbe i masažu, te zaštitu zglobova i samopomoć. Pod zaštitu zglobova
spadaju pomagala i ortoze koje se prvenstveno koriste zbog smanjenja boli, osjećaja sigurnosti te
smanjenja i opterećenja otečenog i bolnog zgloba. Samopomoć je neizostavna jer obuhvaća
metode suočavanja osobe s fizičkim, psihičkim i socijalnim posljedicama kronične bolesti te je
potrebna kako bi osoba mogla naučiti živjeti novim životnim stilom. Također je opisana
Edukacijsko-motivacijska radionica kao nova institucija skrbi za reumatske bolesnike koja je
dopuna uobičajenoj i opće prihvaćenoj skrbi koju provode liječnici i fizioterapeuti. |