Abstract | Biološke, psihološke i socijalne posljedice koje je pandemija koronavirusa imala na opću populaciju, godinama će biti tema znanstvenih istraživanja. Posljedice su brojne i o njima svakodnevno slušamo iz raznih izvora, a u ovom radu su se posebno proučavali učinci koje je pandemija koronavirusa imala na mlađu populaciju počevši od najranije dobi pa sve do adolescencije. Od početka pandemije pa do danas, bili smo svjedoci raznih ograničenja i mjera koje su se donosile s ciljem suzbijanja pandemije, a koje su izazvale velike promjene u životima djece i mladih. Nošenje zaštitnih maski, socijalna distanca, virtualna (online) nastava, zabrana okupljanja, samo su neka od ograničenja koja su stupila na snagu pojavom pandemije, a s kojima su se mladi naraštaji po prvi puta u životu susreli i na koja su se vrlo brzo morali prilagoditi. Ono što je možda imalo najveći utjecaj na biološko, psihološko i socijalno zdravlje djece predškolskog i školskog uzrasta te adolescenata je nemogućnost druženja i provođenja vremena na načine koji su im do tada bili poznati. Kao što je u radu istaknuto, smatra se da su djeca u ovoj pandemiji „stavljena na čekanje“ dok im je najljepše životno razdoblje prolazilo pred očima. Čekali su ponovna druženja s kolegama, otvaranje vrtića i škola, mogućnost bavljenja sportskim aktivnostima, priliku na bilo kakav oblik razonode, ali i na mogućnost bilo kakve interakcije s bližnjima. Ono što je najvažnije, čekali su na pomoć zbog nasilja i zanemarivanja koje su proživljavala. S druge strane, pandemija koronavirusa nije nikoga čekala, a države diljem svijeta su u vrlo kratkom vremenu morale povući pravovremene poteze. Mjere su bile stroge, ali nužne, vremena za prilagodbu nije bilo, a pogodila je svako ljudsko biće i ostavila dubok trag na svim generacijama. Ključne riječi: |