Intervencijska radiologija općeprihvaćena je medicinska subspecijalizacija koja za svoje korištenje rabi najmanje invazivne tehnike kojima je cilj zamjena klasičnih operacijskih zahvata. Kod samog početka intervencijske radiologije ova profesija nije bila iznimno prihvaćena, ali s vremenom su nove metode postepeno nudile jednake ili čak i korisnije rezultate od operacijskih zahvata, a sve to uz niži rizik i cijenu. Intervencijska radiologija iz tih razloga počinje se naglo širiti i mijenja terapijske i dijagnostičke postupke kod mnogo bolesti, a posebno kod bolesti krvožilnog sustava te karcinoma. Na samom početku rada objašnjena je povijest nastanka najmanje invazivnih tehnika u medicini. Postupci koji su korišteni u intervencijskoj radiologiji rađeni su pod kontrolom raznih metoda oslikavanja. Metode oslikavanja zavise o sposobnostima uređaja na kojem su izvođene, ali danas svjedočimo vrlo brzom napretku tehnologije koji nam omogućava pristup sve više kvalitetnijim uređajima i opremi. Radi široke raspoloživosti tih uređaja, intervencijska radiologija može pružiti pacijentima sve veći broj novih metoda te načina liječenja, Najkorištenije metode oslikavanja kod intervencijske radiologije su dijaskopija, kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MR). Prostor u kojima se izvode intervencije i oprema koja je korištena prilikom izvođenja opisani su u poglavlju „Uređaji i prostor za izvođenje radiološke intervencije“. O CT-u i MR-u te ostalim metodama oslikavanja moguće je iščitati u opisivanju tehnika izvedbe različitih intervencija. Postupci koji su najčešće korišteni opisani su u svaki u svom potpoglavlju, a oni se zasnivaju na principu perkutane punkcije, odnosno uvođenja igle ili katetera bez potrebe kirurškog otvaranja organa ili tjelesnih šupljina što još nazivamo i Seldingerovom tehnikom koja je također objašnjena u posebnom poglavlju. Iznimno bitnu poziciju u svim postupcima imaju radiološki tehnolozi čija je funkcija također opisana u ovom radu.