Abstract | Starenje je prirodan proces koji je nezaobilazan za svako ljudsko biće. Procesom starenja dolazi do pojava raznih bolesti. Jedna od bolesti koja je karakteristična za stariju životnu dob je demencija. Demencija je bolest koja dovodi do deterioracije kognitivnih funkcija i utječe na pamćenje, mišljenje, orijentaciju, razumijevanje, sposobnosti učenja te prosudbu. Prema kliničkoj slici demencije se dijele na subkortikalne i kortikalne, dok ih prema uzrocima i vrstama možemo podijeliti na Alzheimerovu demenciju, vaskularnu, frontotemporalnu i bolest Lewyevih tjelešaca. Alzheimerova demencija najčešća je vrsta ove bolesti. Bolest se manifestira gubitkom pamćenja, pojavom teškoća s razmišljanjem, a tako i teškoća s obavljanjem i participacijom u svakodnevnim aktivnostima, dobrom prosudbom, svijesti o okolini i komunikacijom. Rano dijagnosticiranje same bolesti iznimno je važno kako bi se oboljeloj osobi mogla pružiti pravovremena terapija. Najkorištenije pretrage za otkrivanje Alzheimerove bolesti su CT i MR mozga koje su strukturne neuroslikovne metode. Koriste se još i funkcionalne neuroslikovne metode kao što je PET, molekularne neuroslikovne metode pod koje spadaju beta-amiloidni i tau- PET i druge metode. Simptomi same bolesti javljaju se 5 do 10 godina nakon početnog oštećenja mozga. Najizraženiji simptom ove bolesti je nepovratan gubitak pamćenja. Napredovanjem bolesti simptomi postaju sve izraženiji, a teškoće koje se pojavljuju počinju utjecati na svakodnevne aktivnosti oboljele osobe. Promjene su najizraženije u području govora, vremenske i prostorne orijentacije te same osobnosti oboljele osobe. S obzirom na jačanje simptoma tijek bolesti podijeljen je na 4 stadija: početni, srednji, kasni i terminalni stadij. Radna terapija kod osoba s Alzheimerovom demencijom usmjerena je na podržavanje dobrobiti, snaga i mogućnosti. Početni dio radno terapijskog procesa je izrada okupacijskog profila osobe, a nakon toga provedba procjena kako bi se dobio bolji uvid u klijentove snage i prepreke. Nakon procjena započinje radno terapijska intervencija koja je orijentirana na sudjelovanje u samozbrinjavanju, okupacijama u slobodno vrijeme, komunikaciju i funkcionalnu mobilnost te sigurnost. Kako bi se osigurala uspješnost intervencije uključene su bitne komponente kao fleksibilnost i kreativnost radnog terapeuta te prihvaćanje i poštivanje osobe s Alzheimerovom bolešću. Intervencijama usmjerenim na aktivnosti dnevnog života radni terapeuti značajno mogu utjecati na dobrobit osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti te podići kvalitetu života. Učinkovitost radne terapije u radu s osobama oboljelim od Alzheimerove demencije dokazana je kroz dva istraživanja. Prvo istraživanje dokazalo je učinkovitost radne terapije temeljene na metodama prisjećanja, dok je drugo dokazalo učinkovitost radne terapije u zajednici na kvalitetu života, raspoloženje i zdravstveno stanje bolesnika s demencijom te njihovih skrbnika. |