Krvotvorne matične stanice (KMS) prikupljene iz periferne krvi danas se uspješno koriste u transplantacijskom liječenju bolesnika s malignim bolestima krvotvornog i imunosnog sustava. KMS se iz periferne krvi prikupljaju postupkom leukafereze sa staničnim separatorom nakon mobilizacije KMS-a iz koštane srži uz pomoć krvotvornih faktora rasta. Budući da se KMS nalaze u populaciji mononuklearnih stanica, prilikom leukafereze prikuplja se leukocitni sloj (engl. buffy coat). Pripravci alogenih KMS-a se mogu transplantirati svježi ako je moguće organizirati dostavu stanica od davatelja do primatelja unutar 72 sata, a u ostalim slučajevima, kao i u transplantaciji autolognih KMS, pripravci se moraju krioprezervirati. Iako su danas postupci krioprezervacije standardizirani, neizbježno uzrokuju oštećenja stanične membrane i organela pa ih dio stanica ne preživi. Kontrola kvalitete krioprezerviranih pripravaka mora se provesti prije donošenja konačne odluke o prihvatljivosti pripravka za transplantaciju Cilj rada je bio retrospektivno analizirati rezultate kontrole kvalitete pripravaka autolognih KMS iz periferne krvi krioprezerviranih u Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu i transplantacijsku biologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb. U 2021. godini krioprezervirano je 184 pripravaka autolognih KMS, a odmrznuto i transplantirano njih 147. Medijan prikupljenih stanica u produktu leukafereze bio je 2,6 x 106/kgTT (0,1-34,9). Medijan preživljenja CD34+ stanica u krioampuli (N=184) je iznosio 79,5% (38,9-120,7), a nakon odmrzavanja (N=147) medijan preživljenja je bio 76,2% (23-135), što upućuje na to da je tijekom obrade došlo do smanjenja vijabilnosti stanica, ali u rasponu prihvatljivom za transplantaciju. Metoda protočne citometrije sa 7-AAD pokazala se osjetljivijom u određivanju vijabilnosti KMS u odnosu na ručnu metodu bojanja tripanskim modrilom jer detektira ne samo nekrotične stanice već i apoptotične stanice koje iako su oštećene, još su žive i ručna metoda ih interpretira vijabilnima. Za analizu sposobnosti proliferacije, diferencijacije i maturacije KMS-a koristi se kratkotrajni uzgoj staničnih kultura na hranjivim podlogama kojim se procjenjuje klonogena učinkovitost. Klonogena učinkovitost stanica u krioampuli (N=184) iznosi 26,2±12,9, što ukazuje na smanjenje funkcionalne 2 sposobnosti stanica u postupku krioprezervacije, u usporedbi s klonogenom učinkovitosti nativnog uzorka (N=181), koji iznosi 37,7±13,2. Nedostaci te metode su vremenska zahtjevnost i dostupnost samo u specijalno opremljenim laboratorijima. Rezultati našeg istraživanja pokazuju da iako je nakon obrade došlo do smanjenja preživljenja stanica i njihove klonogene učinkovitosti, vrijednosti su ostale unutar prihvatljih raspona i nisu utjecali na ishod transplantacije. Mikrobiološkom kontrolom krioprezerviranih pripravaka ustanovljeno je da su svi pripravci prije i nakon obrade bili sterilni. U našem radu svi analizirani pokazatelji kvalitete zadovoljavaju ciljne vrijednosti za krioprezervirane pripravke KMS, što je potvrda primjene dobre proizvođačke I laboratorijske prakse. Provođenje kontrole kvalitete krioprezerviranih pripravaka tijekom obrade ključno je za osiguranje učinkovitosti i sigurnosti transplantata KMS-a te mora biti neizostavan dio uspostavljenog programa osiguranja kvalitete kako bi se zajamčili visoki standardi u transplantacijskom liječenju bolesnika.