Prijelom kosti nastaje kao posljedica djelovanja vanjske sile pri čemu dolazi do potpunog prekida kontinuiteta kosti. Ako je jačina mehaničke sile veća od prirodne, fiziološke elastičnosti dolazi do loma. Svaki lom ima tendenciju zarastanja. Liječenje prijeloma može se provesti konzervativnom metodom ili operacijom. Oba načina liječenja prijeloma temelje se prema tri osnovna načela: repoziciji i retenciji ulomaka te rehabilitaciji. Retencija ulomaka se u konzervativnom načinu liječenja prijeloma osigurava imobilizacijom pomoću sadrenog povoja. Imobilizacija predstavlja postupak kojim se nastoji osigurati dugotrajno sadržavanje koštanih, lomnih ulomaka u korigiranom reponiranom položaju. Dokaze o liječenju prijeloma pomoću imobilizacije nalazimo još u starom Egiptu. Imobilizacija sadrenjem jedan je od najzastupljenijih postupaka u terapiji liječenja prijeloma kostiju. U akutnoj fazi traume ozlijeđeni ekstremitet imobilizira se longetom, a kasnije definitivnom imobilizacijom. U području donjih ekstremiteta razlikujemo natkoljeničnu i potkoljeničnu sadrenu udlagu koje se mogu izraditi s prednje i stražnje strane ekstremiteta te tutor imobilizaciju. Kod koksofemoralne sadrene imobilizacije, postupkom sadrenja obuhvaćena je zdjelica, kuk i natkoljenica. Sestrinska skrb bolesnika sa sadrenom imobilizacijom razlikuje se ovisno o odabiru načina liječenja bolesnika s prijelomima. Važan segment sestrinske skrbi čini pravovremeno prepoznavanje i sprečavanje potencijalnih komplikacija. Zdravstvena njega provodi se u skladu s postavljenim sestrinskim dijagnozama. Profilaksa duboke venske tromboze rutinski je uključena u skrb za sve pacijente. Edukacija bolesnika sa sadrenom imobilizacijom provodi se kroz sve faze sestrinskog zbrinjavanja.