Rameni zglob je kuglasti zglob s plitkim konkavnim zglobnim tijelom koje mu omogućava veliku amplitudu pokreta. Velika pokretljivost ramenog zgloba čini ga podložnijim ozljedama i oštećenjima, odnosno predstavlja veliki rizik za dislokaciju. Traumatska prednja dislokacija predstavlja 85% glenohumeralnih dislokacija, s najvećom pojavnosti kod mladih aktivnih osoba, a neadekvanto liječenje može rezultirati dijagnozom nestabilnog ramena s ponavljanim epizodama dislokacije. Neovisno o smjeru dislokacije često uz nju dolazi do oštećenja koštanog i kaspulolabralnog tkiva koje utječe na smanjenje samostalnosti bolesnika, a samim time i kvalitetu života stoga je važna pravovremena i pravilna dijagnostika te adekvatno liječenje i rehabilitacija. Liječenje ovisi o vrsti i mjestu oštećenja, odnosno ozljede, a može biti konzervativno i operativno. Sastavni dio konzervativnog i operativnog liječenja je rehabilitacija, odnosno fizioterapija kao jedina metoda kojom se postiže restitucija funkcije ramenog zgloba. Najučinkovitija metoda fizioterapije u restituciji funkcije ramenog zgloba su terapijske vježbe, a u smanjenju popratnih tegoba poput boli i edema fizikalne procedure. Početni terapijski cilj je povratak mobilnosti zgloba, a kasnije jačanje muskulature ramenog zgloba, posebno mišića rotatorne manšete. Rotatorna manšeta je najvažnija struktura ramenog zgloba koja osigurava dinamičku stabilizaciju glave nadlaktične kosti. Vježbe jačanja stabilizatora ramenog zgloba dakako utječu na osiguravanje ramenog zgloba i smanjenje budućih ozljeda, a brojna istraživanja potvrđuju učinkovitost terapijskih vježbi ovog tipa u rehabilitaciji nestabilnog ramenog zgloba. Zbog malog broja kvalitetnih istraživanja o vrsti i načinu izvođenja terapijskih vježbi kod nestabilnog ramena mnogo fizioterapeuta nije sigurno u izboru metoda vježbi čime se narušava kvaliteta procesa fizioterapije kao i povjerenja pacijenta te ishoda fizioterapije. Kod ozljeda i oštećenja ramenog zgloba u vidu dislokacije važna je rana dijagnostika i adekvatno liječenje kako bi rehabilitacija bila kraća i uspješnija te kako bi se smanjio rizik ponavljanih ozljeda. Bitno je pravilnom terapijom i preventivnim mjerama smanjiti učestalost dislokacija kod nestabilnog ramena kako bi se osigurala samostalnost i kvaliteta života pacijenata. Cilj ovog rada je prikazati dokaze o učincima terapijskih vježbi za unapređenje stabilnosti nakon ozljeda ramenog zgloba