UVOD: Minutni volumen je volumen krvi svakog ventrikula izbačenogu minuti te je produkt udarnog volumena umnoženog sa srčanom frekvencijom. Na minutni volumen mogu utjecati alteracije u srčanoj frekvenciji ili ritmu, predopterećenju, kontraktilnosti miokarda ili naknadnom opterećenju. Mjerenje minutnog volumena je ključna varijabla u opisivanju i liječenju kardiovakularnog sustava.. Sukladno tome, znanstvenici danas istražuju najbolje načine monitoringa kardiokirurških bolesnika, te nastoje optimizirati dosadašnje i uspostaviti nove metode u svakidašnjoj praksi. CILJ: Cilj ovog rada je dokazati prednosti metoda kontinuiranog mjerenja minutnog volumena u odnosu na druge metode uz pregled svih do sada opisanih metoda te njihovu usporedbu u efikasnosti i učestalosti korištenja. METODE: Metoda rada je sistemska analiza dostupne znanstvene literature o metodama praćenja minutnog volumena. REZULTATI: U ovom radu je dan kratak povijesni pregled kardiokirurgije te je opisan temelj kardiokirurgije – hemodinamika. Nadalje, opisane su najvažnije metode praćenja minutnog volumena te je detaljno dana njihova međusobna usporedba. Također, opisana je i sestrinska skrb kardiokirurških bolesnika u ranom poslijeoperacijskom tijeku nakon primjene invazivnih/neinvazivnih metoda praćenja srčanog minutnog volumena. ZAKLJUČAK: Iako metoda termodilucije i dalje ostaje zlatni standard u svakodnevnoj praksi, novi trendovi mjerenja kontinuiranog minutnog volumena se sve više usvajaju. Dobre korelacije mini invazivnog monitoringa (LiDCO, PiCCO i FloTrac/Vigileo) u odnosu na termodiluciju su od velikog značaja za postoperativni tijek kada je bolesnik promjenjivog hemodinamskog stanja. Napredak monitoringa ujedno mora biti popraćen adekvatnim obrazovanjem medicinskih sestara koje su uz bolesnika 24 sata.