Cilj ovog rada je prikazati mehanizme termoregulacije u ljudskom organizmu. Regulacija tjelesne temperature vrlo je složen proces koji ovisi o brojnim tjelesnim ali i izvantjelesnim faktorima. Termoregulacija značajno utječe na održavanje homeostaze toplokrvnih organizama te na brzinu odvijanja metaboličkih procesa. Čovjek je endotermni organizam i sam proizvodi vlastitu toplinu putem metabolizma i drugih mehanizama. Ljudsko tijelo mora biti u toplinskoj ravnoteži, tj. temperatura ne smije biti previsoka ili preniska u odnosu na srednju temperaturnu vrijednost od 37˚C jer tada dolazi do narušavanja tjelesnih funkcija a u konačnici može nastupiti i smrt. Ovisno o trenutnim potrebama organizma, čovjek vrši tu regulaciju ili gubitkom topline ili proizvodnjom topline. U ljudskome tijelu razlikujemo tri vrste temperature: površinska temperatura, unutarnja temperatura te srednja tjelesna temperatura. Toplina se dobiva iz energije a ona se oslobađa metaboličkim procesima iz hrane ili fizičkom aktivnošću. Ako u tijelu dođe do promjene od određene srednje vrijednosti, dolazi do aktivacije kontrolnog sustava unutar tijela koji djeluje na principu negativne povratne sprege. Da bi organizam bio u temperaturnoj ravnoteži, hlađenje odnosno ugrijavanje organizma odvija se pomoću mehanizama u koje spadaju: brzina metabolizma ili proizvodnja topline energijom dobivenom iz hrane, evaporacija ili izmjena topline isparavanjem (znojenjem) i mehanizmi kao što su kondukcija, radijacija i konvekcija. Proces termoregulacije kontrolira hipotalamus koji dobiva informaciju o promjeni unutarnje ili vanjske temperature putem termoreceptora smještenih na koži ili u unutrašnjosti organizma. Kako bi se očuvala tjelesna temperatura u optimalnim granicama, hipotalamus ujedinjuje endokrine autonomne živčane, motoričke te bihevioralne reakcije adaptacije.