Trenutni sustavi trijaže uglavnom se temelje na konsenzusnim mišljenjima stručnih skupina u hitnoj medicini. Ove stručne skupine dizajniraju odluke ili algoritme za potporu kliničkih procjena rizika i predviđanja na temelju istraživanja, koji se zatim koriste za definiranje razina hitnosti/prioriteta. Većina suvremenih trijažnih sustava slijedi kategorički mjerenu ljestvicu koja se sastoji od tri, četiri ili pet razina ovisno o njihovim zahtjevima. Iako ne postoji univerzalni standard za trijažu, razni moderni sustavi trijaže evoluirali su kako bi favorizirali ljestvice od pet razina radi njihove preciznosti. Izvorno se koncept tri razine koristio u ratnim situacijama u kojima su se žrtve mogle razvrstati u neposredne, hitne ili ne-hitne kategorije na temelju toga koliko dugo mogu čekati na liječenje. Uvođenjem trijaže unutar civilnog okruženja hitnih službi većina trijažnih sustava proširila se na tri osnovne razine uvođenjem novih razina između neposredne/hitne i hitne/ne-hitne. To je bio osnovni princip nastanka trijažnih sustava na četiri i pet razina. Trijažni se sustav u Republici Hrvatskoj intenzivno primjenjuje od 2012. godine. Kako svaka zdravstvena ustanova ima svoj protokol zbrinjavanja tako ima i razrađen trijažni sustav koji je prilagođen potrebama ustanove. Najčešće korištena i opće prihvaćena trijažna ljestvica u Republici Hrvatskoj je Australsko- azijska ljestvica uz ostale trijažne ljestvice koje su prilagođene našim potrebama. Svaki zdravstveni djelatnik koji radi na objedinjenom hitnom prijemu, izvanbolničkoj hitnoj službi ili na bilo kojem radnom mjestu gdje je trijaža potrebna mora proći edukaciju kako bi bio osposobljen i educiran znati primijeniti trijažni postupak