Pod starije stanovništvo se smatraju osobe koje su starije od šezdeset i pet godina. Starenje je normalan, individualan i fiziološki proces prilikom kojeg nastaje psihičko, fizičko i biološko slabljenje organizma. Dijelimo ga na primarno i sekundarno. U trećoj životnoj dobi ili starosti odnosi s drugim ljudima su jako bitni za emocionalno i psihičko stanje te neovisnost. Događaji u obitelji, odnosi s prijateljima i susjedima, odlazak u mirovinu, rješavanje problema stanovanja, samoća, tugovanje, udovištvo pa na kraju i smrt neke su od socijalnih promjena s kojim se čovjek suočava u starosti (1). Negativno iskustvo i veliki stres mogu biti posljedica smještanja osobe u starački dom ukoliko se ne pripremi na vrijeme. Bitno je da to nije odluka koja je donesena pod nekakvim pritiskom, nego da je to u skladu sa željama starije osobe. Život u domu olakšava poticanje aktivacije u skladu s mogućnostima osobe, ali i svakodnevno funkcioniranje. Boravkom u domovima se može poboljšati društveni život pojedinca. Susjedi, prijatelji i zajednica su vrlo bitni starijim osobama te im olakšavaju ovo razdoblje, ukoliko su veze kvalitetne. Po mišljenju psihologa, gubitak bračnog partnera je najteži stres tijekom života. Najveći problem koji se javlja u udovačkom načinu života je usamljenost. Definiramo je kao negativno i bolno iskustvo koje je uzrokovano nedostatkom socijalnih odnosa. Nadalje, odnos s unucima je vrlo bitan. Djed i baka mogu biti uzor svojim unucima na različite načine, no najbitnije je da ne poprimaju uloge mame i tate.