SAŽETAK Vrlo često uz osobe starije životne dobi vežemo zaboravnost, slabljenje senzornih sposobnosti (osobito vida i sluha), slabiju pokretljivost, sklonost padovima i prijelomima i slično. Ipak kod određenog broja osoba navedeni problemi, to jest simptomi nisu isključivo povezani sa starenjem, već na njih mogu utjecati i aktivirati ih određena stanja i bolesti. Kod starijih osoba uglavnom je riječ o demenciji, a kao najčešća bolest koja se veže uz nju navodi se Alzheimerova bolest. Za razliku od procesa starenja, kod kojega dolazi do pojave intelektualne usporenosti (ali bez pada intelektualnih i kognitivnih sposobnosti), kod demencije se uočava postupno propadanje intelektualnih sposobnosti. Ovo stanje, osim što ga karakterizira propadanje kognitivnih i intelektualnih sposobnosti, očituje se i u velikim promjenama osobnosti, poremećajima sna, dezorijentiranosti u vremenu i prostoru. Kako faze demencije i Alzheimerove bolesti napreduju, tako dolazi i do problema u samostalnosti, oboljela osoba ne može više stajati, kretati se, ima probleme s disanjem i gutanjem. Jedna od nefarmakoloških metoda koja se koristi u radu s oboljelima je i fizioterapija. Ona kod osoba oboljelih od demencije i Alzheimerove bolesti osim što koristi lokomotornome sustavu, pomaže i u usporavanju znakova mentalnog propadanja. U samom procesu fizioterapije vrlo je važno odabrati odgovarajuće intervencije i fizioterapijske postupke te ih prilagoditi svakoj pojedinoj osobi ovisno o njezinom trenutnom stanju i stadiju bolesti. Uloga fizioterapeuta u cijelom procesu je također od iznimne važnosti. Kako bi se pacijenti osjećali sigurno tijekom fizioterapijskog procesa, vrlo je važna adekvatna i stručna edukacija fizioterapeuta, dobra komunikacija, razumijevanje specifičnosti problema oboljelih.