SAŽETAK Ovaj istraživački rad temelji se na iskustvima tri majke s različitim vrstama invaliditeta, tjelesnim, intelektualnim i psihičkim te njihovoj okupacijskoj perspektivi vlastite svakodnevice. Analizom provedenih intervjua nastale su sljedeće četiri teme: (1) Iskustvo trudnoće i poroda: Nisu htjeli da rodim; (2) Iskustvo majčinstva: Lijepo je biti majka, samo treba biti na oprezu da ne izgubim samu sebe; (3) Iskustvo svakodnevice i odgoja djeteta: Rukopis moga sina me dosta mučio jer je to nešto što ne mogu znati, jer ne vidim; (4) Stav i podrška okoline vezani uz roditeljstvo: Komentari ljudi po ulici koji smatraju kako ja ne mogu biti dobra majka, jer nisam sposobna za to i sažalijevanje moje djece jer sam im ja majka. Svaka sudionica podijelila je svoje iskustvo majčinstva s invaliditetom i svih izazova koje ono donosi. Majke su se suočavale sa sumnjama obitelji jesu li dovoljno spremne za sve što majčinska uloga donosi. Unatoč tome, obitelj je glavni izvor podrške za sve majke bila od samog početka i ostala sve do danas kada su djeca veća. Iako su se osjećale spremno za majčinstvo postojala su područja brige oko djeteta u kojima im je je trebala pomoć drugih. Stupanj ovisnosti o drugim osoba mogao je biti manji da je postojala edukacija i podrška stručnjaka. Pri opisu svakodnevnice koja uključuje posao, vrtić, školu, brigu o kućanstvu vidljiva je narušena okupacijska ravnoteža gdje odmor izostaje, a sudionice su fokusirane na brigu o djeci i produktivnost. Pokazuju visoku razinu motivacije za posao, u kojem se veći dio njih nema priliku ostvariti.