SAŽETAK Bol je glavni razlog zašto pacijenti danas koriste njegu. Definirana je kao "neugodno osjetilno ili emocionalno iskustvo udruženo s akutnim ili mogućim oštećenjem" u IASP definiciji. Transdukcija, transmisija, modulacija i inhibicija četiri su faze prijenosa bolnog podražaja. Razlikujemo bol na dva načina: prema duljini trajanja gdje postoji kronična i akutna bol i prema mehanizmu nastanka što su nociceptivna i neuropatska bol. Vrste liječenja boli su farmakološke i nefarmakološke metode. Farmakološke metode liječenja uključuju neopioidne lijekove, opioidne lijekove, antikonvulzive i antidepresive. Nefarmakološke metode dijelimo na psihološke i fizikalne metode. Neke vrste psiholoških tehnika su opuštanje, meditacija i kognitivna bihevioralna terapija. Osim toga, tu su i fizikalne metode (akupunktura, TENS I VAC terapija, dijatermija i kriopatija, masaža i kiropraktika). Medicinske sestre i tehničari prate bolesnikovo stanje, procjenjuju učinkovitost primijenjenih lijekova i metoda, pružaju psihološku potporu bolesnicima, procjenjuju i dokumentiraju, prate intenzitet boli, te provode edukaciju bolesnika o procesu i metodama liječenja. Svaka pojedina medicinska specijalnost naglašava holistički pristup koji uzima u obzir fizičke, psihičke i socijalne potrebe pacijenta. S obzirom na to da se ovaj pristup proteže kroz duži vremenski period, komunikacija i strpljenje pridonose liječenju. Ukoliko je moguće, poželjno je uključiti bolesnikovu obitelj u proces liječenja. Ovim preglednim radom prikazati ću nefarmakološke tehnike liječenja boli te intervencije medicinskih sestara i tehničara u samom tom procesu.