Istraživanje je provedeno na uzorku od 62 ispitanika, od kojih je 34 bilo ženskog, a 28 muškog spola. Istraživanje je bilo namijenjeno za karatiste od 14 godina nadalje. Podaci su bili prikupljeni putem online upitnika (Google forms) koji je bio poslan ispitanicima iz hrvatskih karate klubova. Statistička analiza uključivala je mjere deskriptivne i inferencijalne statistike. Cilj ovog rada bio je istražiti koliko su sami karatisti, s obzirom na dob, spol i rezultate u svojoj sportskoj karijeri, upoznati s fizioterapijom i njenim mogućnostima u svrhu prevencije i tretmana nakon ozljede te koje su to ozljede gdje bi sudionici isključivo tražili pomoć fizioterapeuta. Rezultati istraživanja prikazuju kako 72,6% ispitanika koristi preventivne metode u karateu, 61,3% odgovara kako njihov klub ne provodi edukacije o prevenciji. Što se tiče ozljeda, 83,8% ispitanika odgovorilo je da je imalo ozljedu i to kao najčešće lokacije ozljede navode donje ekstremitete (f=38), leđa (f=17) te lice i glavu (f=14%), dok kao vrstu ozljede najveći broj ispitanika navodi da je to istegnuće i puknuće mišića, tetiva i ligamenta (61,3%). Ozljede za koje bi najveći broj ispitanika tražio pomoć fizioterapeuta također su istegnuća i puknuća mišića, tetiva i ligamenta (90,3%). 96,8% ispitanika je na neki način upoznato s fizioterapijom. Financijski razlozi su glavni razlozi nekorištenja fizioterapijskog tretmana (58,1%). Od fizioterapijskih postupaka koji se najviše koriste nakon ozljeda su vježbe istezanja (M=3,03), vježbe za jačanje i snaženje mišića (M=2,85), masaže (M=2,60) i vježbe stabilnosti (M=2,55), dok se najmanje koriste magnetoterapija (M=1,42), ultrazvuk (M=1,34), cupping (M=1,31) i terapija laserom (M=1,26). Isti trend odabira koje prati tretman nakon ozljeda, prati i tretman u svrhu prevencije. Samo 21% klubova ima svog fizioterapeuta. Može se zaključiti kako je karate sport koji pogoduje raznim ozljedama zbog same prirode sporta (kontaktni sport), loše metodologije treninga (loš uvodno-pripremni dio) te pretreniranosti sportaša. Edukacija glede prevencije mogla bi se dići na viši nivo u većini klubova. Fizioterapeut je osoba koja je većini ispitanika poznata te veliki broj ispitanika tražio bi njegovu pomoć nakon ozljede mišićno-koštanog sustava. Trebalo bi provesti više istraživanja koja bi se preciznije bavila temama prevencije i rehabilitacije ozljeda.