Abstract | Osteoartritis pripada skupini degenerativnih reumatskih bolesti te unutar ove
klasifikacije smatra se vrstom artritisa. Najčešći je oblik artritisa, ali ujedno i najčešća bolest
zglobova koja znatno narušava kvalitetu života. Budući da incidencija raste s životnom dobi, a
prisutan je sve veći udio starijih osoba u populaciji, očekuje se porast prevalencije
osteoartritisa. Uzrok nastanka i napredovanja bolesti nije u potpunosti jasan, stoga se njezin
nastanak objašnjava kao posljedica interakcije više čimbenika. Primarno uzrokuje
degenerativne promjene na zglobnoj hrskavici, ali zahvaća i ostale strukture zgloba te okolna
tkiva. Često se osteoartritis kuka može dijagnosticirati samo na temelju kliničke slike, međutim
potrebno ju je potvrditi radiološkim nalazom koji pomaže u daljnjem praćenju bolesti.
Dijagnosticirani osteoartritis kuka jedno je od najčešćih stanja koje uzrokuje kroničnu tjelesnu
nesposobnost i invaliditet. Klinička obilježja osteoartritisa kuka ovise o fazi bolesti, a razvijaju
se polagano, vrlo rijetko naglo. Karakteristični simptomi su bol u zahvaćenom zglobu kuka,
jutarnja ukočenost, ograničenost ili gubitak funkcije kuka, no često se zanemaruju sve dok ne
počnu utjecati na obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti. Trenutačno postoje tri temeljne
vrste liječenja: nefarmakološko, farmakološko i kirurško. Kod bolesnika u ranijim fazama
bolesti primjenjuje se nefarmakološka i farmakološka terapija, dok se u završnoj fazi bolesti
bolesnici podvrgavaju kirurškom liječenju, najčešće ugradnji totalne endoproteze kuka, nakon
čega slijedi odgovarajuća rehabilitacija. Prema pacijentu se pristupa holistički te je u cijeli
proces uključen multidisciplinarni tim stručnjaka iz različitih područja zdravstva. Važno je
naglasiti ulogu fizioterapije u cjelokupnom procesu liječenja od osteoartritisa kuka.
Fizioterapijom nije moguće utjecati na napredovanje radioloških nalaza, no moguće je
djelovati na posljedice bolesti u smislu smanjenja bola i olakšanog funkcioniranja pacijenta u
svakodnevnom životu. Nakon provedene fizioterapijske procjene slijedi fizioterapijska
intervencija usmjerena na probleme u zavisnosti od stadija bolesti. U skladu s postavljenim
ciljevima, primjenjuju se terapijske vježbe, fizikalni modaliteti, uz uporabu pomagala za
kretanje. Također, treba spomenuti neizostavnu edukaciju koja pruža pacijentu, ali i njegovoj
obitelji osnovno znanje o prognozi bolesti i mjerama samopomoći s ciljem postizanja
samostalnosti u svakodnevnom životu. |