Živčani je sustav morfološki podijeljen na središnji živčani sustav koji se sastoji od mozga i kralježnične moždine te na periferni živčani sustav koji čine periferni živci i gangliji. Sedmi kranijalni živac, nervus facialis, mješovit je živac koji sadrži motorna, osjetna i parasimaptička vlakna. Facijalna pareza predstavlja jednu od češćih kranijskih neuropatija koja zahvaća između 15 i 50 osoba na 100 000 stanovnika u godini dana. Oštećenje može nastati u bilo kojoj dobi s najvećom prevalencijom između 15 i 45 godina. Etiologija pareze je multifaktorijalna. Pareza nervusa facialisa posljedično dovodi do hipotrofije/atrofije mimičnih mišića uz motoričke ispade. Preostale kliničke osobitosti vežu se uz retroaurikularnu bol, smanjenu ili pojačanu salivaciju i lakrimaciju, hiperakuziju te oštećenje osjeta okusa. Liječenje facijalne pareze usmjereno je na primjenu kortikosteroida ili/i antivirusnih lijekova te fizioterapijske intervencije uz mogućnost kirurškog liječenja. Temelj je fizioterapijske intervencije fizioterapijska procjena koja podrazumijeva anamnezu, opservaciju i standardizirane postupke mjerenja i testiranja. Fizioterapijska intervencija obuhvaća elektroterapijske postupke, masažu, vježbe mimične muskulature, terapiju laserom, biofeedback i proprioceptivnu neuromuskularnu facilitaciju. Kao komplementarni postupak, primjenjuje se akupunktura. Facijalna pareza negativno utječe na kvalitetu svakodnevnog života jer dovodi do funkcionalnih i estetskih oštećenja.