SAŽETAK Alzheimerova demencija jest degenerativna bolest mozga koja uzrokuje značajan gubitak pamćenja i smanjuje sposobnost osobe da obavlja svakodnevne zadatke. U suvremeno doba glavni je uzročnik demencije kod starijih osoba. Zbog sve veće prosječne starosti stanovništva sve više ljudi obolijeva od ove bolesti, s obzirom na činjenicu da je jedan od glavnih rizičnih faktora dob. Ne postoji lijek ni adekvatan tretman kojim će se spriječiti ili zaustaviti bolest, iako se intenzivno radi na istraživanju istog. Znanstvenici su identificirali neke potencijalne čimbenike rizika, kao i lijekove i promjene načina života koji mogu pomoći pacijentima da upravljaju problemima u ponašanju i usporenom napredovanju bolesti. Prilikom skrbi o pacijentu veoma važnu ulogu imaju medicinske sestre jer je njihova zadaća kroz sestrinske dijagnoze prepoznati pojavu novih simptoma bolesti i progresije bolesti te adekvatno djelovati kako bi poboljšale stanje pacijenata i osigurale kvalitetu života. Što se tiče dijagnostike, Alzheimerova bolest često ostaje neprepoznata zbog nedovoljnog znanja o bolesti i njezinim početnim simptomima od strane same oboljele osobe, obitelji, bližnjih, ali i uže zajednice i javnosti. Često se pogrešno interpretira kao normalan proces starenja koji oboljele osobe nastoje kompenzirati. Nadalje, dodatne poteškoće koje oboljele osobe mogu doživjeti od strane svoje okoline su negativni stavovi, predrasude i stigme. Kako bi se riješili navedeni problemi, vrlo je bitna kontinuirana senzibilizacija javnosti koja se provodi putem medija i tiska. Također, provode se edukacije kroz različite radionice, te kroz organizirane edukacije u sklopu gerontoloških centara. S druge strane, osim nedovoljnog prepoznavanja bolesti javlja se problem u neznanju obitelji o mogućnostima skrbi i pomoći kod oboljelih osoba, da bi se održala njihova samostalnost što je više moguće. Kao velika potreba ističe se uključivanje gerontoloških centara u dnevnu skrb za starije, što podrazumijeva da se obitelj i dalje brine o oboljelom, ali da oboljelu osobu obitelj može dovesti preko dana u tzv. dnevne boravke gdje educirano osoblje provodi razne radnoterapeutske programe i aktivnosti. Veliki problem predstavlja manjak institucija kada oboljele osobe dođu do uznapredovalih faza bolesti i kada obitelj ne može više skrbiti o njima