Abstract | SAŽETAK Edukacija o aktivnostima svakodnevnog života važna je za prevenciju, liječenje, prihvaćanje i rehabilitaciju osoba prije i nakon amputacije ekstremiteta. Liječenje osobe prije i nakon amputacije zahtjeva sinergiju holističkog, individualnog, multidiciplinskog tima zdravstvenih profesionalaca. Uloga medicinske sestre nezamjenjiva je kroz cijeli period, medicinska sestra zagovara i posreduje između osobe i ostatka zdravstvenog tima. Raznim preventivnim akcijama medicinska sestra educira javnost o uzročnicima zbog kojih dolazi do amputacije ekstremiteta. Poremećaji u perifernoj cirkulaciji, traume i maligne bolesti uzročnici su amputacije ekstremiteta. Na mali dio uzročnika se ne može utjecati, puno je veći broj uzročnika na koje se može utjecati promjenama svakodnevnih aktivnosti. Upravo je promjena svakodnevnih aktivnosti potrebna za prevenciju komplikacija poremećaja periferne cirkulacije, a time i amputacije ekstremiteta. Edukacijom o benefitima prestanka pušenja, pravilnoj mediteranskoj prehrani, kontroli i korekciji dijabetesa, povećanju tjelesne aktivnosti, smanjenju stresa utječemo na pozitivne aktivnosti svakodnevnog života. Ukoliko je došlo do komplikacija i amputacija je jedina mogućnost liječenja osobu je potrebno: educirati o uzroku, očekivanjima nakon operacije, tijeku oporavka, rehabilitaciji, protezi, protetskim pomagalima, mogućnostima kvalitetnog života, pravima. Kroz cijeli proces liječenja i rehabilitacije potrebna je psihološka podrška okoline. Osobe nakon amputacije ekstremiteta prolaze kroz krizne faze zbog gubitka ekstremiteta i funkcija. Često upadaju u depresiju usred koje dolazi do komplikacija postojećih bolesti i osoba umire. Rehabilitacijom osoba brže prihvaća novonastali invaliditet, stječe vještine o mogućim aktivnostima svakodnevnog života što doprinosi boljem ishodu liječenja. Uključenjem u Udruge osoba s invaliditetom dobivaju se informacije o mogućim aktivnostima, pravima i povlasticama koje olakšavaju prihvaćanje, samo-aktualizaciju, sprečavaju socijalnu izoliranost, olakšavaju financijske poteškoća s kojima se osobe s invaliditetom susreću. Cilj edukacije osoba s amputiranim ekstremitetom je prihvaćanje invaliditeta i prevencija prepreka u svakodnevnim aktivnostima. Osoba s amputiranim ekstremitetom može voditi jednako kvalitetan život kao i osobe bez invaliditeta |