Abstract | West Nile virus (WNV) prvi puta je izoliran u sjevernoj Ugandi 1937. godine, odakle se širi i uzrokuje epidemije na područjima Afrike i Europe, a od 1999. godine i u Americi. WNV maleni je RNK virus iz porodice Flaviviridae, roda Flavivirus. U prirodi primarni domaćini su mu ptice, a bolesti koje uzrokuje su zoonoze koje prenose vektori - ženke komarca iz roda Culex. Kod 80% ljudi infekcija prođe bez simptoma, dok se u 20% razvija febrilna bolest (WNV groznica), a u manje od 1% oboljelih i neuroinvazivne bolesti poput encefalitisa i meningitisa. Prve epidemije na području Europe započinju 1990. godine u Rumunjskoj, a kasnijih godina dolazi do epidemija i u ostalim europskim državama (Italija, Mađarska, Grčka). U Hrvatskoj je prvi klinički slučaj infekcije WNV-om u ljudi zabilježen 2012. godine iako su seroepidemiološka istraživanja 1970-ih godina dokazala njegovu prisutnost na području Hrvatske već tada. Potom se kontinuirano bilježe sporadični slučajevi te manje ili veće epidemije do 2018. godine kada je dokazana do sada najveća epidemija s 54 oboljelih od neuroinvazivnog oblika infekcije te 7 oboljelih s kliničkom slikom WNV groznice. Od 2019. do 2021. godine nisu dokazane humane infekcije, a u 2022. godini je ponovno zabilježena manja epidemija sa šest oboljelih. WNV infekcije pokazuju sezonsku pojavnost, vezano uz aktivnost vektora te se najveći broj infekcija opaža u kolovozu i rujnu. WNV infekcije se pojavljuju u svim dobnim skupinama, no najveći broj bolesnika je bio u dobnoj skupini >59 godina. Svi oboljeli su bili s područja kontinentalne Hrvatske. Osim u ljudi, na području Hrvatske zabilježeni su još slučajevi akutnih WNV infekcija ili dokaz protutijela u konja, ptica, peradi, ovaca i kućnih ljubimaca. Sojevi WNV-a dokazani u ljudi i ptica pripadali su WNV genskoj liniji 2. Liječenje WNV infekcije je simptomatsko, a prevencija se temelji na suzbijanju komaraca i njihovih legla. |