Bilo u profesionalnom ili privatnom životu, svaka osoba se povremeno suočava sa dilemom što mora i što je ispravno učiniti u nekom trenutku. Bilo da je odluka što je ispravno, a što ne jasna, to ne znači da se uvijek djeluje u skladu sa tim. No u medicinskoj praksi svaki trenutak je od bitne važnosti kako u odnosima zdravstvenih djelatnika i pacijenata, tako i u odnosima zdravstvenih djelatnika i društva. U tom području ljudskog znanja i djelovanja, nemoguće je svoju zadaću obavljati isključivo znanjem, bez emocija i suosjećanja prema bolesniku, u cjelini kao ljudskom biću kojem su ugroženi zdravlje i život, stoga se svakodnevno javljaju pitanja u kojima je potrebno učiniti moralnu ili etičku procjenu, pitanja koja pomažu usavršit moralnu izgrađenost koja jednako tako bitno utječe na kvalitetu rada. Bez obzira na iskustvo koje se stiče samo godinama rada, svakodnevno se javljaju određene promjene unutar međuljudskih odnosa i načina življenja. Isto tako se razvojem tehnologije i znanosti općenito, javljaju brojne etičke dileme o svim pitanjima - od rođenja do smrti čovjeka što rezultira i određenim promjenama unutar odnosa zdravstvenih djelatnika i pacijenata. Odluka o postupcima i načinu liječenja više nije prepuštena samo liječnicima, već je u to uključen i sam pacijent, odlučujući o sebi i svojem zdravlju te o prihvaćanju i neprihvaćanju medicinskog postupka. Kao studentica koja je odabrala učiti o jednom kompleksnom području, u vrijeme kada se pacijenti sve više bore za svoja prava i autonomiju, odlučila sam proučiti etičke dileme, teorije i načela u fizioterapiji, grani medicine koja se bavi prevencijom, liječenjem i rehabilitacijom pojedinih organskih sustava, naročito sustava za kretanje.