Romi su i nakon više od tisuću godina migracije zadržali prepoznatljivu kulturu, način života i stanovanje. Također su se manje-više uspjeli uspješno prilagoditi lokalnom socijalnom, ekonomskom i vjerskom okruženju. U ovom radu se obrađuje tematika vezana uz socijalnu distancu prema romima. Najveći problem se javlja kroz zdravlje i javnozdravstveni sustav. Veliki broj Roma uopće ne posjeduje zdravstveno osiguranje što predstavlja veliki problem. Dva su karakteristična oblika suživota odredila današnji život Roma. Ako su živjeli izolirani u odvojenim seoskim (ili prigradskim) naseljima, sačuvali su izvornu svijest o svom etno-kulturnom identitetu, ali s trajnom nerazvijenošću i siromaštvom u usporedbi s ostatkom društva. U slučajevima kada su živjeli zajedno ili se miješali s većinom, lokalno stanovništvo postupno je gubilo odrednice svog etničkog identiteta, gotovo se asimiliralo i poboljšavalo svoj životni standard. Romski narod zadržao je ove osnovne karakteristike životnog stila od početka migracije do danas. Iako postoje manje razlike između pojedinih plemenskih skupina, one imaju zajedničke karakteristike društvenih odnosa. Romski način života skup je prepoznatljivih pristupa; stil razvijen u kontinuiranom sukobu između izolacije i asimilacije. Za Rome je život u grupi značio stvarnu socijalnu, ekonomsku i psihološku sigurnost bez obzira na nizak životni standard. Neovisnost od društvene okoline odredila je međusobnu solidarnost unutar skupine kao i globalni opozicijski stav prema vanjskim čimbenicima. Obrazovanje (školovanje) Roma nesumnjivo je važno područje s obzirom na funkcioniranje romske obitelji, kao i cijelog naselja, jer su predškolska i školska djeca najbrojnija skupina. Jedan od načina za ublažavanje ovog problema je postavljanjem ili izgradnjom vrtića i škole u okviru (većih) naselja. Posljednjih godina se implementiraju razne strategije na razini Europske unije, pa tako i u RH kako bi se Rome uključilo u zajednicu te podiglo standard njihovog života.