Abstract | Amiotrofična lateralna skleroza (ALS) je smrtonosna bolest koju karakterizira progresivna
degeneracija gornjih i donjih motornih neurona. Propadanje ovih neurona dovodi do
spastičnosti, slabosti i atrofije mišića. Početak bolesti uglavnom se javlja u odrasloj dobi i
češća je u muškaraca nego u žena. Postoje dvije vrste amiotrofične lateralne skleroze, oko 90–
95% slučajeva ALS-a su sporadični, dok je preostalih 5–10% obiteljski. ALS se može
klasificirati na temelju toga počinju li simptomi u udovima ili bulbarnoj regiji. Početak udova
pokazuje simptome u gornjim (ruka ili šaka) ili donjim udovima (noga ili stopalo). To je
najčešći prikaz ALS-a, s progresivnom mišićnom atrofijom i gubitkom tjelesne težine,
fascikulacijama, emocionalnom labilnošću i kognitivnom disfunkcijom. Kod bulbarnog
početka, koji predstavlja približno 30% slučajeva ALS-a, bolest počinje sa slabošću mišićne
kontrole u govoru i gutanju (dizartrija i disfagija), nakon čega slijede simptomi udova. Ne
postoji lijek za ALS i očekivani životni vijek je obično 2-5 godina nakon pojave simptoma.
Jedini odobreni lijek, riluzol, ima skroman učinak na preživljavanje. Rehabilitacija je sastavni
dio optimalne, sveobuhvatne skrbi bolesnika sa amiotrofičnom lateralnom sklerozom.
Učinkovito liječenje ALS-a je složeno i zahtijeva sveobuhvatan i multidisciplinarni pristup.
Fizioterapija je sastavni dio transdisciplinarnog tima za ALS i dobro je utemeljena na
konceptima rehabilitacije i aktivnog života. Unatoč nedostatku lijeka i brzo progresivnoj
prirodi bolesti, fizioterapija koja je prilagođena potrebama i ciljevima pojedinca te usmjerena
na rješavanje simptoma i maksimiziranje funkcije i sudjelovanja omogućuje produljenje
života bolesnika sa ALS- om. Na razini aktivnosti i sudjelovanja, multidisciplinarna skrb
može smanjiti invaliditet i poboljšati kvalitetu života primjenom "obrazovnog procesa
rješavanja problema", koji pružaju medicinske i srodne zdravstvene discipline (kao što su
fizioterapija, radna terapija i logoped) koje su usmjerene na maksimiziranje aktivnosti i
sudjelovanja. Fizioterapija koja je prilagođena potrebama i ciljevima pojedinca usmjerena je
na rješavanje simptoma te može odgoditi tjelesne funkcionalne gubitke, mišićni umor i
nepokretnost zglobno-mišićnog sustava, čime se poboljšava kvaliteta života. |