Moždani udar predstavlja jedan od vodećih uzroka smrtnosti i invaliditeta u svijetu. Karakterizira ga naglo zaustavljanje dotoka krvi do dijela mozga, uzrokujući oštećenje ili smrt moždanih stanica. S obzirom na teške posljedice moždanog udara, prevencija se javlja kao ključni aspekt u smanjenju incidencije i srodnih komplikacija. U ovom kontekstu, fizioterapija se počinje prepoznavati kao snažan alat u borbi protiv moždanog udara, ne samo u rehabilitaciji nego i u preventivnom smislu. Prethodna istraživanja i literatura su identificirali vezu između tjelesne aktivnosti i smanjenog rizika od kardiovaskularnih bolesti. Hipertenzija, pretilost, dijabetes i druge pridružene bolesti prepoznate su kao ključni faktori za moždani udar. Fizioterapija, kroz individualizirane vježbe i programe, može doprinijeti kontroli tih faktora, promovirajući kardiovaskularno zdravlje i smanjujući rizik od moždanog udara. U razmatranju metoda istraživanja, pažnja je na longitudinalnim i kohortnim studijama koje prate skupine ljudi tijekom određenog vremenskog perioda kako bi se utvrdili potencijalni preventivni učinci fizioterapije. Alati poput upitnika o tjelesnoj aktivnosti, mjerenja krvnog tlaka i drugih biomarkera kardiovaskularnog zdravlja ključni su u procjeni učinkovitosti intervencija. Rezultati iz prethodnih studija jasno pokazuju da redovita tjelesna aktivnost, pod nadzorom fizioterapeuta, može rezultirati smanjenjem krvnog tlaka, boljom regulacijom šećera u krvi i općenitim poboljšanjem kardiovaskularne funkcije. Osim fizičkih koristi, fizioterapija također pruža emocionalne i psihološke beneficije, pomažući ljudima da se osjećaju sigurnije i motiviranije za održavanje zdravih životnih navika. Diskusija o ovim rezultatima dovodi do zaključka da je integracija fizioterapije u preventivne programe neophodna. Njena uloga ne ograničava se samo na post-stroke rehabilitaciju, već se proširuje na sve faze zdravstvene njege, počevši od ranog životnog doba. Kako bi fizioterapija bila učinkovita, potrebno je pažljivo je integrirati u svakodnevni život. To uključuje redovite vježbe, kao što su aerobna aktivnost, vježbe snage i fleksibilnosti, ali i edukaciju pacijenata o važnosti tjelesne aktivnosti. Specifične vježbe, kao što su vježbe ravnoteže i koordinacije, mogu biti posebno korisne za starije osobe ili one s većim rizikom od moždanog udara.