Inkontinenciju urina treba shvatiti kao ozbiljan zdravstveni problem. Inkontinencija nije bolest, ali je posljedica brojnih bolesti i stanja te stoga predstavlja problem kojim se bave liječnici. Istodobno, povezana je sa zadovoljavanjem jedne od osnovnih ljudskih potreba – eliminacijom i značajno utječe na svakodnevni život pojedinca pa predstavlja i problem u zdravstvenoj njezi. Tijekom zdravstvene njege posebno valja obratiti pozornost na dovoljan unos tekućine i pravilno pražnjenje mjehura. Nije dobro smanjiti unos tekućine jer koncentrirani urin može dodatno otežati problem inkontinencije te dovesti do nekih drugih tegoba. Dostatan unos tekućine može se preraspodijeliti tijekom dana u vrijeme kad bolesnik može provoditi higijenske mjere. Također, nije poželjno pražnjenje mjehura "za svaki slučaj", već uz pomoć stručnjaka treba naučiti kako istrenirati mjehur te po potrebi produljiti vrijeme između mokrenja. Mnogi koji su izgubili kontrolu prilikom pražnjenja mjehura, pomažu si improviziranim mehaničkim pomagalima ili potiskuju problem tako dugo dok je to moguće. Često dolazi do osjećaja krivnje, straha ili predbacivanja, koji stanje samo pogoršavaju. Strah od neugodnih situacija često dovodi do izolacije, izbjegavanja prijatelja i obitelji. Povlačenje od socijalnih kontakata dovodi do imobilnosti i dodatno oslabljuje funkciju mokraćnog mjehura te može doći i do medicinskih posljedica (dodatnih bolesti). Često se smanjuje unos tekućine kako bi se spriječio neugodan nagon za mokrenjem. Na taj način povećava se rizik od infekcije mokraćnih puteva. U početnoj fazi zdravstvene njege, zadatak medicinske sestre je procijeniti vrstu inkontinencije, trajanje i težinu inkontinencije, okolnosti u kojima se očituje, unos tekućine, kožu perinealnog područja te psihičke reakcije i odnos bolesnika prema inkontinenciji. Medicinska sestra, zajedno s ostalim članovima tima, tijekom procesa zdravstvene njege pruža pomoć bolesniku, koja je usmjerena izlječenju, uspostavljanju djelomične kontrole nad mokrenjem ili ublažavanju posljedica inkontinencije. U tu svrhu moguće je otkloniti uzrok inkontinencije kirurškom korekcijom anatomskih defekata, ublažiti uzrok primjenom lijekova koji utječu na aktivnost sfinktera i mišića mjehura, zatim smanjiti utjecaj činitelja koji potenciraju inkontinenciju te provesti program uspostavljanja kontrole nad mokrenjem.