SAŽETAK Srčani zastoj jedan je od većih javnozdravstvenih problema današnjice, a definira se kao iznenadni gubitak svih srčanih aktivnosti zbog nepravilnog srčanog ritma što dovodi do prestanka disanja. Bez hitnog liječenja, srčani zastoj može dovesti do smrti. Hitno liječenje iznenadnog srčanog zastoja uključuje kardiopulmonalnu reanimaciju i elektrošokove u srce s uređajem koji se naziva defibrilator, a preživljavanje je moguće uz brzu i odgovarajuću medicinsku skrb. Srčani zastoj u bolnici može se definirati kao svaki srčani zastoj koji se dogodi u bolničkim prostorijama. To može uključivati srčani zastoj kod pacijenata, posjetitelja bolnice ili osoblja u različitim bolničkim okruženjima. Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) je kombinacija više postupaka i nekih terapijskih mjera koje se poduzimaju kako bi se osobi koja je doživjela zastoj rada srca i disanja ponovno uspostavila plućna i srčana funkcija. KPR u bolničkim uvjetima uključuje prepoznavanje odsutnog disanja i cirkulacije, osnovno održavanje života (BLS) s kompresijom prsnog koša i disanjem za spašavanje, napredno održavanje života (ALS) s definitivnom kontrolom dišnih putova i ritma i na kraju postreanimacijsku njegu. Cilj KPR je odgoditi smrt tkiva i produžiti mogućnosti za uspješnu reanimaciju bez trajnog oštećenja mozga. Primjena električnog šoka u srce, nazvana defibrilacija, obično je potrebna za uspostavljanje održivog ili perfuzijskog srčanog ritma. Defibrilacija je učinkovita samo za određene srčane ritmove ventrikularnu fibrilaciju ili ventrikularnu tahikardiju bez pulsa, a asistolija ili električna aktivnost bez pulsa, obično zahtijevaju liječenje temeljnih stanja kako bi se obnovila srčana funkcija. KPR se nastavlja sve dok se osobi ne vrati spontana cirkulacija (ROSC) ili dok se ne proglasi mrtvom. Medicinska sestra ima važnu ulogu kod kardiopulmonalne reanimacije jer mora poznavati najmanje postupke i algoritme osnovnog ili neposrednog održavanja života, rad s opremom koja se koristi u KPR i primjenu lijekova. Smjernice za provođenje KPR u Europi objavljuje i nadopunjuje svakih pet godina Europsko vijeće za reanimatologiju, a u Republici Hrvatskoj društvo koje provodi organizaciju i edukaciju tečaja kardiopulmonalne reanimacije naziva se Hrvatsko društvo za reanimatologiju. Svjetski dan oživljavanja održava se svake godine 16. listopada.