Multipla skleroza je kronična autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava. Naime, multipla skleroza je kronična bolest nepredvidivog tijeka i neizvjesnog ishoda. Oboljela osoba ulaže velike fizičke i emocionalne napore u procesu liječenja, a to ju nužno dodatno iscrpljuje. Znatan broj oboljelih od multiple skleroze najvjerojatnije će doživjeti širok raspon fizičkih, psiholoških i društvenih problema. Multipla skleroza manifestira se kroz dvije faze. Faza egzacerbacije je stanje kada se pojavljuju simptomi bolesti i kada je opće stanje bolesnika poprilično loše. Faza remisije je stanje kada bolest miruje, točnije, kada simptoma bolesti nema. Neki od simptoma s kojima se oboljeli susreću su oštećenje mijelinske ovojnice, a najčešće se javljaju poteškoće u motorici, trnci duž jedne strane tijela, teškoće s mokrenjem, smanjen balans te spasticitet. Tijekom bolesti velika većina oboljelih osoba osjeti negativne emocionalne reakcije, bespomoćnost i nedostatak socijalne podrške okoline. Iako lijek za multiplu sklerozu ne postoji, postoje različiti drugi načini (tretmani) koji su od pomoći pri prilagođavanju tijeka bolesti, nadzoru simptoma, poboljšanju funkcionalnosti, osiguravanju emocionalne podrške itd. Svi ti načini (tretmani) zajedno uvelike poboljšavaju kvalitetu života bolesnika, jer je ona tijekom bolesti najviše ugrožena. Zadatak socijalne okoline je oboljeloj osobi pružiti maksimalnu podršku u cijelome procesu te im pomoći da prihvate novonastalu situaciju s ciljem da poboljšaju svoje zdravlje i kvalitetu življenja. Veliki značaj doprinosi edukacija obitelji o bolesti te kako što kvalitetnije pružiti podršku i pomoći osobi u stanju egzacerbacije.