SAŽETAK Citostatska terapija koristi se u liječenju malignih oboljenja. Danas u svijetu maligne bolesti zauzimaju drugo mjesto na ljestvici vodećih uzroka smrti. Citostatici djeluju na tumorske stanice tako što onemogućavaju i zaustavljaju dijeljenje stanice, uzrokuju smrt stanica i sprječavaju rast krvnih žila koje tumorskom tkivu dovode hranu i kisik. Nažalost, citostatici djeluju i na zdrave stanice u tijelu i uzrokuju razne neželjene učinke. Dijelimo ih na alkilirajuće citostatike, antimetabolike, citostatske antibiotike, biljne alkaloide i ostale citostatike. Kemoterapija je liječenje zloćudnih bolesti kemijskim tvarima prirodnog ili sintetskog podrijetla. Prema broju lijekova koji se daju razlikujemo monokemoterapiju i polikemoterapiju. Klinički djelotvornu kombinaciju kemijskih sredstava nazivamo kemoterapijski protokol. Prema vremenu ordiniranja i terapijskoj svrsi razlikujemo adjuvantnu, neoadjuvantnu, kemoradioterapiju, primarnu indukcijsku, palijativnu i visokodoznu kemoterapiju. Medicinske sestre sudjeluju u rukovanju, pripremi, primjeni i zbrinjavanju citostatika. Ti postupci zahtijevaju odgovarajuću osposobljenost za rad na pravilan i siguran način. Zdravstveni djelatnici su izloženi citostaticima najčešće udisanjem, apsorpcijom preko kože i kombinacijom ta dva načina. Za sve ustanove koje primjenjuju citostatsku terapiju preporuka je korištenje centralnog sustava pripreme. Ukoliko je to onemogućeno, priprema se mora vršiti u posebno odvojenim prostorijama u digestoru koristeći propisane zaštitne mjere i opremu. Medicinska sestra koja primjenjuje citostatsku terapiju mora poznavati citostatike, način pripreme i primjene, djelovanje, nuspojave i komplikacije. Najčešće neželjene posljedice primjene citostatske terapije su: alopecija, mučnina i povraćanje, proljev, opstipacija, oštećenje sluznice usne šupljine, kožne reakcije, bol, umor, infekcija, hematološke nuspojave, ekstravazacija, infuzijska i alergijska reakcija, poteškoće s prehranom.