SAŽETAK Epilepsija je najučestalija kronična neurološka bolest od koje u svijetu boluje oko dva milijuna djece. Može se javiti od ranog djetinjstva, pa sve do kasnije životne dobi. Dolazi od grčke riječi epilepsia koja označava neku obuzetost ili napadaj. Cilj rada je definirati pojam epilepsije, opisati oblike epilepsije te utvrditi sestrinske dijagnoze. Kroz ovaj rad opisana je anatomija i patofiziologija središnjeg živčanog sustava, koji je ujedno i uzrok epileptičkog napadaja. Epileptički napadaji mogu biti neprovocirani, no mogu biti i provocirani. Dijagnoza epilepsije postavlja se na temelju anamneze, pregleda i dijagnostičkih postupaka (elektroencefalografija, kompjutorizirana tomografija, magnetska rezonanca). U radu je opisana elektroencefalografija kao jedna od najvažnijih metoda za dijagnosticiranje epilepsije. Osnovna svrha liječenja epilepsije je sprečavanje ponovnih epileptičkih napada. Neizostavno je spomenuti i samo liječenje te komplikacije bolesti. Kada govorimo o epilepsiji bitno je educirati roditelje djeteta o pružanju prve pomoći, a ukoliko je dijete hospitalizirano, važnu ulogu za vrijeme napadaja nosi medicinska sestra. Važno je spomenuti zdravstveni odgoj, njegove ciljeve te kvalitetu života oboljelog djeteta