SAŽETAK Bipolarni afektivni poremećaj (BAP) pripada skupini poremećaja raspoloženja te je multifaktorijalne geneze. Klinička slika uključuje patološko raspoloženje te s time povezani psihomotorni i vegetativni simptomi. Etiologija BAP-a još uvijek nije u potpunosti razjašnjena te postoji više pokušaja objašnjenja nastanka ove bolesti. BAP često započinje depresivnom epizodom te počinje predstavljati bolest koja je prisutna cijeli životni vijek. U većini slučaja kod oboljelih se izmijenjaju manične i depresivne epizode. Liječenje bolesti započinje se litijem te ostalim stabilizatorima raspoloženja, antipsihotike većinom koristimo samo u akutnim fazama bolesti. Nužno je u liječenje uvrstiti i psihoterapiju koja je od izuzetne važnosti te poticati pacijente na uključivanje u grupe podrške. Za pacijente je najvažnije pomoću psihoterapije prepoznati koje okolnosti u životu dovode do pogoršanja simptoma bolesti te ih usmjeriti kako izbjegavati određene stresne situacije. Odnos oboljelog i medicinske sestre ima ključnu ulogu kod pružanja kvalitetne zdravstvene skrbi. Taj odnos bi se trebao temeljiti na empatiji, razumijevanju i destigmatizaciji. Plan zdravstvene njege koji će sestra izraditi mora biti individualiziran te prilagođen potrebama i stanju kod pacijenta kako bismo zdravstvenom njegom doprinijeli oporavku oboljelog. Intervencije medicinskih sestara uključuju primjenu lijekova, poboljšanje kvalitete života te pružanje podrške oboljelom te članovima obitelji. Izuzetno je važno da sestra koja radi s oboljelima od BAP-a bude educirana o bolesti, kliničkoj slici i simptomima. Treba biti spremna educirati oboljelog o bolesti te odgovoriti na pitanja ukoliko ih pacijent bude imao. Nužno je napomenuti važnost razvijenih komunikacijskih vještina kod sestre kojima će doprinijeti stvaranju terapijskog odnosa. Iz svega navedenog vidljivo je koliko je važna sestrinska uloga u skrbi za pacijenta. Medicinska sestra je osoba koja je 24 sata uz pacijenta za vrijeme njegovog boravka u ustanovi te „zagovornica pacijenata“. Ona će prva uočiti sve promjene, navike i karakteristike oboljelog i osoba kojoj najčešće pacijent najviše i vjeruje.