Neurološki poremećaji sve su češći u današnje vrijeme i pogađaju milijune ljude diljem svijeta. Poteškoće motoričkog funkcioniranja posljedice su neuroloških oštećenja te samim time jedan od glavnih interes fizioterapije. Da bi osoba mogla imati dobru motoričku kontrolu i bez poteškoća izvoditi aktivnosti svakodnevnog života, refleksi moraju biti prisutni, očuvani i „normalni“. Fizioterapeut prije svega mora biti upoznat s anatomijom i fiziologijom zdravih refleksa kako bi mogao procijeniti abnormalne te osmisliti individualan plan fizioterapijskog procesa. Refleks je naime, odgovor na neki podražaj, a refleksni luk putanja kojom impuls putuje od osjetnog receptora, preko osjetnog neurona do kralježnične moždine te nazad u efektor motoneuronom. Neki od najčešće ispitivanih refleksa u ljudskom tijelu su refleks istezanja, Golgijev tetivni refleks, fleksorni refleks i ukriženi ekstenzorni refleks. Refleks je moguće izazvati i električnom stimulacijom što se naziva H-refleks, a najčešći patološki refleksi su Babinski, Chaddock, Oppenheim refleksi, refleks pućenja usnica, refleks hvatanja te glabelarni znak. Svaki refleks moguće je procijeniti, najčešće refleksnim čekićem ili elektromiografom te za isti provesti intervenciju koja uključuje elektrostimulaciju, terapijske vježbe, protokol operantnog uvjetovanja, Biofeedback i druge postupke. Fizioterapeut svoj proces provodi u transdisciplinarnom timu stručnjaka, a sama rehabilitacija refleksa mora biti intenzivna te u većini slučajeva traje nekoliko mjeseci.