Abstract | SAŽETAK Poremećaj iz spektra autizma (PSA), složen je neurorazvojni poremećaj koji karakteriziraju teškoće u socijalnoj komunikaciji, odnosno interakciji te ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti. Iako se simptomi najčešće očituju do treće godine života, svako dijete s PSA je jedinstveno, što može rezultirati širokim spektrom sposobnosti, vještina i potreba. Psihomotorni razvoj integrira psihičke i motoričke procese kako bi se postiglo optimalno funkcioniranje. Glavna odstupanja u psihomotornom razvoju djece s PSA očituju se na dva područja, a to su socijalna komunikacija te ograničeni i repetitivni obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti. Upravo ih razni simptomi iz ovih područja najviše razlikuju od djece neurotipičnog razvoja. Kada razmatramo kognitivni razvoj djece s PSA, nekoliko ključnih komponenti dolazi do izražaja. Prva je pažnja; djeca s PSA često manje usmjeravaju pažnju na ljudska lica i glasove te su manje responzivni na tuđe pokušaje uspostavljanja združene pažnje te ju i sami rjeđe iniciraju. Mogu biti podložniji distrakcijama u odnosu na neurotipičnu djecu, što može utjecati na njihovu sposobnost učenja i interakcije s okolinom. Percepcija, proces kojim interpretiramo informacije iz okoline, također može biti izmijenjena, što rezultira teškoćama u interpretaciji osjetilnih informacija. Pamćenje može varirati, neka djeca mogu imati izuzetno dobro pamćenje, dok druga mogu imati teškoće u određenim oblicima pamćenja poput autobiografskog i epizodičkog. Komunikacija, jezik i govor često su izazovni za mnogu djecu s PSA, teškoće se odražavaju na socijalnu komunikaciju, ekspresivni i receptivni jezik te govor. Izvršne funkcije uključuju planiranje, organizaciju i fleksibilnost, također mogu biti područje odstupanja, što može dovesti do teškoća u svakodnevnim zadacima i adaptaciji na promjene. U motoričkom razvoju, vidljiva su odstupanja u motoričkom učenju, finoj i gruboj motorici te hodu. Ove poteškoće mogu utjecati na djetetovu sposobnost sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima i igri s vršnjacima. Unatoč ovim izazovima, pravilnom procjenom i intervencijom moguće je značajno poboljšati kvalitetu života i funkcioniranje djece s PSA. Fizioterapeutska procjena od ključne je važnosti kako bi se identificirale specifične potrebe djeteta i osmislili ciljani terapijski planovi. Kroz terapijske intervencije, fizioterapeuti mogu raditi na poboljšanju motoričkih vještina, koordinacije, ravnoteže i općenito na poticanju djetetove aktivnosti i sudjelovanju u svakodnevnim zadacima. Razumijevanjem specifičnosti razvoja djece s SPA, posebno u područjima kognitivnog, motoričkog i socio-emocionalnog razvoja, ključno je za pružanje najbolje moguće podrške. Fizioterapeuti imaju vrlo važnu ulogu u ovom procesu, pružajući stručne usluge djetetu i obitelji. |