Današnji ubrzani način života dovodi tijelo u stanje stresa, te se moždani udar javlja sve ranije. Statistikama Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje u svijetu od posljedica moždanog udara umire oko 4,5 milijuna ljudi, što prelazi broj stanovnika cijele Republike Hrvatske. Jedan od vodećih uzroka smrtnosti po ovim procjenama je smrtnost kao posljedica od moždanog udara. Iako je suvremena medicina povećala stopu preživljavanja nakon moždanog udara, broj osoba koje žive s posljedicama je u porastu, što generalno narušava kvalitetu života i radnu sposobnost stanovništva. Stoga je nakon moždanog udara vrlo važno krenuti što prije s rehabilitacijom jer je time veća vjerojatnost povratka određenih funkcija. Potreban je multidisciplinarni pristup sa snažnim naglaskom na fizikalnu terapiju. Važno je fizikalnu terapiju započeti što ranije i to svakako unutar šest mjeseci nakon moždanog udara. Velik broj pacijenata nakon što su preboljeli moždani udar napušta bolnicu bez započete rehabilitacije. To je poseban problem kod ranog otpusta iz bolnice ili ne postojanja stručnog tima (fizioterapeut, logoped). Seoska i udaljena područja često imaju lošu dostupnost rehabilitaciji. Vrsta i kvaliteta terapije kojoj pacijenti mogu pristupiti često ovise o mjestu stanovanja, ponajviše zbog nedovoljnog broja stručnjaka za fizikalnu terapiju. Kod određenog dijela javnosti, postoji predrasuda se deficit nakon moždanog udara ne može poboljšati, ili da se pacijenti sami dovoljno ne trude, no duge liste čekanja za pacijente s moždanim udarom bez motoričkog (deficita,nemogućnost cjelovite multidisciplinarne rehabilitacije (na primjer manjak logopeda u nekim rehabilitacijskim centrima), nepostojanje dugoročnog plana rehabilitacije ili kontinuirane fizikalne terapije nakon akutne rehabilitacije, te izostanak preporuka o dugotrajnoj tjelesnoj aktivnosti, osnovni su razlozi neuspješne rehabilitacije. Cilj rehabilitacije je ponovno uspostavljanje vještina i sposobnosti koje su oboljele osobe imale prije moždanog udara, odnosno povećanje kvalitete života oboljele osobe. Plan rehabilitacije mora biti realan i postavljen u odnosu na opće stanje pacijenta.