Regulacija i nadzor lučenja hormona štitnjače bitni su za održavanje stalne koncentracije dva bitna hormona koja luči štitnjača: tiroksina (T4) i trijodtironina (T3). Osnova građe hormona štitnjače je kemijski element jod (I). Sinteza tih hormona se odvija aktivnim transportom joda preko bazalne membrane folikularnih stanica te je za sintezu hormona štitnjače neophodan odgovarajući unos joda u organizam. Samo lučenje hormona štitnjače (T3 i T4) te sintezu hormona reguliraju hipofiza i hipotalamus. Integriranom funkcijom navedenih žlijezda omogućuje se održavanje koncentracije hormona u određenim vrijednostima potrebitim organizmu za različite situacije. Uloga hormona štitnjače je višestruka. Održavaju osnovni metabolizam stanica te upravljaju svim metaboličkim procesima u tijelu. Kod bolesti štitnjače može doći do poremećaja funkcije štitnjače. Bolesti štitnjače su među najčešćim poremećajima žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem. Dijelimo ih prema morfologiji te prema funkcionalnom stanju štitnjače. Poremećaje funkcije štitnjače danas većinom uzrokuju autoimune bolesti štitnjače pri čemu dolazi do stvaranja protutijela koja djeluju na stanice štitnjače. S obzirom na način djelovanja protutijela razlikujemo hipertireozu (stanje povećane proizvodnje hormona štitnjače) ili hipotireozu (stanje karakterizirano smanjenom proizvodnjom hormona). Poremećaj u radu štitnjače prisutan je kako kod žena tako i kod muškaraca. Kod poremećaja je potrebno provesti odgovarajuću dijagnostiku. Od metoda navodimo laboratorijsku dijagnostiku koja podrazumijeva određivanje niza parametara koji pomažu u ocjeni funkcije štitnjače kao što su određivanje ukupne vrijednosti trijodtironina (T3) i tiroksina (T4) u serumu, ali i njihove slobodne frakcije koje pokazuju još bolju korelaciju s funkcijom štitnjače te određivanje protutijela. U dijagnostici se koriste i metode slikovne dijagnostike poput ultrazvuka, scintigrafije, kompjutorizirane tomografije (CT) i magnetske rezonancije (MR). S obzirom na tip funkcionalnog poremećaja štitnjače provodi se terapija. U slučaju smanjene funkcije štitne žlijezde tj. hipotireoze liječenje se provodi hormonskom nadomjesnom terapijom. Liječenje hipertireoze se provodi na tri načina: medikamentozno tj. lijekovima, radioaktivnim jodom (I-131) ili operacijom. Liječenje tireostaticima je danas najčešće kod hipertireoze koja često nastaje kao posljedica dobroćudnih bolesti štitnjače (2). Međutim, povrat hipertireoze nakon prekida liječenja tireostaticima je česta pojava. U tim slučajevima je neophodno brzo definitivno liječenje hipertireoze pri čemu je jedna od metoda izbora terapija radioaktivnim jodom I-131. Radiojodna terapija je jednostavan, siguran, efikasan i ekonomičan postupak definitivnog liječenja bolesnika u hipertireozi. Osnovu čini specifično nakupljanje radiojoda u štitnjači i zračenjem izazvano oštećenje koje smanjuje funkciju folikularnih stanica štitnjače. Apsolutna kontraindikacija za primjenu I-131 su trudnoća i dojenje, a relativna kontraindikacija teži oblik očnih simptoma, tj. egzoftalmus. Definitivno liječenje hipertireoze moguće je i kirurškim zahvatom