Abstract | Plantarni fascitis vodeći je uzrok kroničnih bolova u peti kod odraslih osoba, koji
pogađa širok spektar ljudi, od aktivnih mlađih osoba do starijih, manje aktivnih pojedinaca.
Nastaje uslijed ponavljajućeg pritiska na plantarnu fasciju, osobito na mjestu njena
hvatišta za medijalni tuberkul kalkaneusa, često u kombinaciji s napetosti u m.
gastrocnemiusu. Dijagnoza se postavlja kroz subjektivnu i objektivnu procjenu
medicinske prošlosti pacijenta, simptoma, vrste i trajanja boli te palpacijom bolnog mjesta,
a koriste se i određeni testovi kao što su Windlass test, Foot Function Index, Foot Health
Status Questionnaire i Foot and Ankle Ability Measure. Slikovne pretrage nisu neophodne
za dijagnozu, već se koriste za diferencijalnu dijagnozu kod netipičnih slučajeva ili onih
koji ne reagiraju na početne terapije. Najčešći simptom je probadajuća bol u donjem,
medijalnom dijelu pete, koja je najintenzivnija kod prvog koraka ujutro ili nakon razdoblja
odmora, smiruje se kroz aktivnost te ponovno jača nakon cijelog dana. Početna terapija
uključuje prilagodbu aktivnosti, primjenu protuupalnih lijekova, izvođenje vježbi istezanja
mišića lista i plantarne fascije isto kao i vježbi jačanja mišića lista te intrinzičnih mišića
stopala. Osim toga preporuča se nošenje uložaka za obuću koji podižu petu te joj pružaju
potporu. Ove konzervativne metode često rezultiraju potpunim olakšanjem boli kod 90%
pacijenata nakon 3 do 6 mjeseci. U slučaju da pacijent i dalje ima simptome nakon
navedenog razdoblja konzervativne terapije, razmatraju se minimalno invazivne metode
u liječenju. Ove metode uključuju više vrsta injektivne terapije (botulinum toksin, krvna
plazma, proloterapija, polideoksiribonukleotidi), dry needling te terapije različitim vrstama
energije (udarni val, laser niskog intenziteta, pulsna radiofrekvencija vođena ultrazvukom,
neinvazivna interaktivna neurostimulacija). Ukoliko simptomi nisu nestali nakon godinu
dana od početka terapije može se uzeti u obzir operativni zahvat, iako operacija ne
garantira potpuno izlječenje. To je najčešće otvorena parcijalna plantarna fasciotomija jer
nosi najmanje rizika. Tretman plantarnog fascitisa i njegovi rezultati iznimno su
individualni te ovise o mnogo faktora pa se kod planiranja fizioterapijske intervencije treba
uzeti u obzir kombiniranje više metoda za što bolje rezultate, jer točno određene
smjernice za tretiranje plantarnog fascitisa ne postoje. Cilj ovog rada je obuhvatiti dosad
poznate činjenice o plantarnom fascitisu, postavljanju njegove dijagnoze te vrstama
tretmana koje su dokazane učinkovitima. |