Cilj ovog završnog rada jest posvijestiti količinu ozljeda u sportu i težinu povratka na teren s tjelesnog i psihičkog aspekta. S obzirom na to da je ozljeda jedna od neizbježnih situacija u sportu tijekom rada se nastoji približiti proces od trenutka kad se ozljeda dogodi do trenutka kad se očekuje povratak sportaša u natjecanje. Današnji sportski život zahtijeva maksimalni angažman i posvećenost života da bi se postigli vrhunski rezultati. Sportaši su najčešće spremni žrtvovati sve da bi se ostvario rezultat, što pokazuje i podatak iz istraživanja „Goldman's dilemma“ gdje se postavilo pitanje vrhunskim sportašima; "Kada bih ti mogao dati tabletu koja bi te učinila olimpijskim pobjednikom i ubila te za godinu dana, bi li je uzeo?“. Rezultati su pokazali da bi više od polovice vrhunskih sportaša pristalo na to. Ovi rezultati bili su dosljedni u njegovim nalazima u razdoblju od 1982. do 1995. godine. To samo pokazuje koliko je um sportaša spreman istrpjeti za uspjeh. Kinezifobija ili „strah od kretanja“ je stanje u kojem pojedinac doživljava strah od tjelesnog kretanja i aktivnosti kao rezultat osjećaja podložnosti ozljedi ili ponovnom ozljeđivanju. Sportska izvedba biva narušena stvaranjem kompenzacijskih mehanizama kretanja koji tijelo i tjelesne segmente dovode u disbalans s potencijalom za povećano opterećenje i prenaprezanje struktura koje nisu bile ozljeđivane. Istraživanja pokazuju da je kinezifobija najintenzivnije prisutna nakon ozljeda koljena u elitnom sportu. Već same po sebi ozljede koljena su kompleksne, ako još uzmemo u obzir i psihološki dio, proces rehabilitacije i povratka na teren je iznimno dug i složen proces.