Građa kosti sastoji se od posebne vrste vezivnog tkiva tzv. koštanog tkiva. Međustanična tvar koštanog tkiva se sastoji od velike količine kolagena i minerala, kalcijeva fosfata i kalcijeva karbonata te kao takvo čini najčvršće vezivno tkivo organizma. Iako se kost doima kao neživo tkivo, zapravo je to jedan aktivan organ s vlastitim krvnim žilama i živcima. Kosti gornjih udova kao sustav se sastoje od dva dijela. Započinju slabo pokretnim koštanim obručem tzv. rameni obruč; te se nastavljaju u slobodni dio uda odnosno ruka u užem smislu. Rameni obruč čine dvije kosti – lopatica i ključna kost, a uloga mu je povezivanje gornjeg uda sa prsnom stijenkom. Slobodni dio gornjeg ekstremiteta čine nadlaktična kost tj. humerus, dvije podlaktične kosti tj, palčana (radius) i lakatna kost (ulna) te kosti šake u koje spadaju kosti pešća, zapešća i članci prstiju. Ozljeda kosti zove se prijelom ili fraktura kosti. Prijelomi nastaju najčešće zbog djelovanja prevelike / jake sile na zdravu kost. Razlikujemo mehaničke prijelome, spontane ili patološke prijelome, otvorene i zatvorene prijelome, prijelome zamora te „greenstick“ prijelom (prijelom „zelene grančice“). Klasificiranje prijeloma provodi se uz procjenu jačine sile, mehanizma u okviru kojeg je došlo do ozlijede, opsega lezije (ozljeda koja uključuje mišiće, kožu, ozljede živaca ili žila) te pozicije lomne linije i broja dijelova na kojima je lom vidljiv. Dijagnoza prijeloma se temelji na kliničkoj slici, izgledu ozlijeđenog dijela te osnovnoj dijagnostičkoj metodi – rendgenskoj obradi. Još se rabe i druge dijagnostičke metode kao CT, MR, UZV – dopler i angiografija. Uloga medicinske sestre kao člana multidiscipliranog tima jako je važna u provođenju procesa zdravstvene njege jer upravo ona prepoznaje i postavlja sestrinske dijagnoze te plan njihova riješavanja kao i sam plan zdravstvene njege oko bolesnika sa ciljem podizanja kvalitete i što kraćeg vremena liječenja i oporavka. Zdravstvena njega bolesnika s prijelomima gornjih ekstremiteta je usmjerena na pružanje zdravstvene njege prije operacije te postoperativno, a započinje dolaskom bolesnika na odjel traumatologije, smještanjem u sobu i odabira adekvatnog položaja s obzirom na frakturu o kojoj se radi. Zadnji dio liječenja je rehabilitacija bolesnika kojim omogućavamo bolesniku povrat funkcija ozlijeđenog dijela na razinu tj nivo prije ozljede. Kada je bolesnik spreman za odlazak kući prema odluci liječnika zdravstvena njega odlaskom iz bolnice završava.