Povijest Zika virusne infekcije seže u 1947. godinu u Ugandu. Tada je Zika virus prvi put izoliran iz majmuna vrste Rezus makaki, lat. Macaca mulatta, u ugandskoj šumi Zika. Zika virus uzrokuje infekciju koja u većini slučajeva ne izaziva nikakve simptome bolesti. Glavni prijenosnik infekcije je komarac Aedes aegypti. Ova vrsta komarca posljednji je put u Hrvatskoj zabilježena u prvoj polovici 20. stoljeća. Iako joj je globalno širenje trenutno ograničeno zbog nemogućnosti preživljavanja zima u umjerenom klimatskom pojasu, u proteklih je 25 godina došlo do povećanja proširenosti vrste u cijelom svijetu. Za sad je jedini potencijalni prijenosnik Zika virusne infekcije u Hrvatskoj Azijski tigrasti komarac, Aedes albopictus. Iako je u Europi zabilježena tijekom novijeg razdoblja, nije i nova vrsta, budući da ju je prvi put opisao Frederick Askew Skuze još 1895. godine. Pojavljivanje komarca Ae. albopictus u Europi, prvi put je zabilježeno u Albaniji 1979. Tijekom 2004. godine, možemo reći da je Ae. albopictus ušao na mala vrata i u Hrvatsku. Prvi nalaz zabilježen je u Zagrebu i to ažurnošću djelatnika Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba. Danas je udomaćen duž cijele Jadranske obale. Iako je ubod komarca glavni put prijenosa Zika virusne infekcije, zabilježen je i način prijenosa spolnim putem. Infekcija najčešće prolazi nezapaženo, a samo mali broj zaraženih ima nespecifične simptome kao što su osip, bolovi u mišićima i zglobovima, povišena temperatura, konjuktivitis i glavobolja. U pravilu prolazi spontano i bez smrtnih ishoda, a liječenje je simptomatsko. Zika virusna infekcija posebnu opasnost predstavlja kada su u pitanju trudnice jer uzrokuje malformacije središnjeg živčanog sustava novorođenčadi (mikrocefaliju). U nekolicini zemalja zahvaćenih epidemijom zabilježena je i veća učestalost neuroloških poremećaja kao što je Guillian-Barre sindrom. Bolesti koje prenose vektori predstavljaju glavni javnozdravstveni problem te ozbiljnu prijetnju ljudskom zdravlju. Postoji incidencija u porastu novih bolesti, stoga je potrebno intenzivno raditi na smanjenju broja vektora te na preventivnoj zaštiti. Za organizaciju i provedbu mjera suzbijanja vektora potrebna je volja lokalne zajednice, program i plan suzbijanja, stručno osoblje te educirani građani. Najvažnija mjera u sprječavanju razvoja i širenja komaraca je uklanjanje legla. Građani svojom odgovornim ponašanjem mogu pridonijeti manjem broju komaraca, smanjenju rizika od uboda komaraca te zaraze Zika virusom i ostalim virusnim oboljenjima.