Stres na radu posebna je vrsta stresa čiji se izvor nalazi u radnoj okolini te već neko vrijeme predstavlja globalni problem javnog zdravstva. U suvremenom svijetu, djelatnici imaju sve više različitih zadataka koje moraju obavljati, često su i sve kompliciraniji, zbog čega djelatnici moraju uložiti značajan trud kako bi ih uspješno izvršili. Stanje stresa i reakcija organizma na stres onemogućavaju djelatnicima uspješno obavljanje svih zadataka, doprinose nastanku različitih bolesti te smanjuju kvalitetu života djelatnika. Zbog svega navedenog, stres na radu smatra se jednim od vodećih uzročnika profesionalnih bolesti i bolovanja u cijelom svijetu te je jedan od vodećih gospodarskih problema razvijenih zemalja. Zanimanja u zdravstvu smatraju se visoko stresnim zanimanjima pri kojima su djelatnici u visokom postotku izloženi nizu stresora na radu te su podložniji negativnim posljedicama stresa. Zdravstveni djelatnici, među koje spadaju i fizioterapeuti, rade s najugroženijom populacijom. Obzirom da ne mogu ostati ravnodušni prema svojim pacijentima te neprestano moraju stjecati nova znanja i vještine, zdravstveni djelatnici lako postaju podložni visokom stupnju kroničnog stresa te stanju psihičke i fizičke iscrpljenosti. Sve navedeno može imati negativan učinak na djelatnike, ustanove i/ili sustav u kojem rade, ali i na kvalitetu skrbi o pacijentima. Kako do toga ne bi došlo, prilikom obavljanja svoje dužnosti, fizioterapeuti su dužni upotrebljavati svoje najbolje stručno znanje, ali i istovremeno poštovati načela prava pacijenata, etička te stručna načela kojima je svrha zaštititi zdravlje stanovništva te zdravlje svakog pacijenta osobno. Istovremeno, važno je očuvati i zdravlje fizioterapeuta. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati izvore stresa (stresore) i intenzitet stresa kojeg doživljavaju fizioterapeuti na radnom mjestu. Također, ispitano je razlikuje li se intenzitet ukupnog stresa na poslu s obzirom na spol, dob, stupanj obrazovanja, radno iskustvo i vrstu radnog mjesta fizioterapeuta. Istraživanjem na uzorku od 120 fizioterapeuta oba spola utvrđeno da fizioterapeuti svoj posao u prosjeku doživljavaju kao „ponekad stresan“. Stresori koji su najviše povezani s intenzitetom ukupnog stresa istraživanog u ovome radu mogli bi se svrstati u sljedeće podgrupe: oni vezani uz komunikaciju, sukobe i javnu kritiku (oskudna komunikacija s nadređenima, sukobi s pacijentima i kolegama, neadekvatna očekivanja bolesnika, javna kritika) i one koji bi se odnosili na lošu organizaciju posla i neadekvatne radne uvjete (nedostatak edukacije, loša organizacija, premali broj djelatnika, vremenski pritisak, neadekvatna sredstva i prostor i slično). Utvrđen je statistički značajno veći intenzitet ukupnog stresa kod fizioterapeuta u državnom sektoru u odnosu na one koji rade u privatnom sektoru. Također, doživljeni intenzitet stresa značajno je veći kod fizioterapeuta koji tvrde da im razina stresa na radnom mjestu često utječe na privatni život u odnosu na one koji tvrde da im stres na radnom mjestu nikad ne utječe na privatni život. Nije pronađena razlika u intenzitetu stresa između fizioterapeuta s obzirom na spol, razinu obrazovanja te prema tome rade li s djecom ili odraslima. Nije utvrđena povezanost između intenziteta ukupnog stresa i dobi ispitanika, duljine radnog staža u struci te duljine zaposlenja na trenutnom radnom mjestu. Na temelju dobivenih rezultata na prigodnom uzorku, predložene su smjernice za ublažavanje stresa fizioterapeuta u Hrvatskoj. Kako bi se ublažio negativan učinak stresa, važno je stresore modificirati ili ukloniti ukoliko je to moguće. Uz to, važno je i pružiti podršku fizioterapeutima te ih educirati o pravilnom upravljanju stresom.