Shizofrenija je kronična duševna bolest, čiji uzrok još uvijek nije poznat, a manifestira se gubitkom kontakta oboljele osobe sa stvarnim svijetom. Danas se smatra kako na razvoj bolesti utječu genetski, psihološki i društveni čimbenici. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu više od 24 milijuna osoba boluje od shizofrenije, dok je u Hrvatskoj zabilježeno 19 000 slučajeva. Bolest se podjednako javlja u oba spola, no u muškaraca se razvija u ranijoj životnoj dobi u odnosu na žene. Klinička slika i težina bolesti razlikuju se od osobe do osobe, a početak može biti postupan ili nagao. Shizofrenija je karakterizirana simptomima koji su prema klasifikaciji Jacksona Hughlingsa podijeljeni na pozitivne i negativne. U pozitivne simptome ubrajaju se halucinacije, deluzije, dezorganizirano ponašanje, dok se negativni simptomi odnose na smanjenje ili gubitak normalnih psihičkih funkcija pa su tako kod pacijenta prisutni afektivna otupjelost, asocijalnost, alogija, anhedonija ili avolicija. Postavljanje dijagnoze temelji se na bolesnikovoj anamnezi, heteroanamnezi, kliničkoj slici te primjenom dijagnostičkog kriterija i intervjua sa psihijatrom. Klinički oblici shizofrenije koji se razlikuju su: paranoidna, hebefrena, katatona, nediferencirana, rezidualna, simplex shizofrenija te shizoafektivna forma. Tijek bolesti opisuje se kroz četiri faze koje se međusobno izmjenjuju, a to su premorbidna, prodromalna, akutna i kronična faza. Nakon postavljene dijagnoze, važno je što ranije započeti sa liječenjem primjenom antipsihotika, psihoterapije i socioterapije. Zdravstvena skrb shizofrenog bolesnika složen je i dugotrajan proces u kojem je neophodna uloga medicinske sestre koja mora posjedovati stručno znanje, strpljenje i razvijene komunikacijske vještine. Medicinska sestra provodi najviše vremena sa bolesnikom i definira sestrinske dijagnoze putem kojih izrađuje individualizirani plan zdravstvene njege sa realno postavljenim ciljevima i intervencijama prilagođenim za svakog pacijenta. Osim zdravstvene njege, važan dio sestrinskog posla jest i edukacija. Pacijent i njegova obitelj moraju biti upućeni o svim aspektima shizofrenije i njezinom utjecaju, a podizanjem razine znanja populacije smanjit će se stigmatizacija i diskriminacija koje štetno utječu na proces liječenja oboljelih osoba. Konačni cilj zdravstvene njege jest podići kvalitetu života shizofrenih bolesnika, zadovoljavajući osnovne ljudske potrebe i poticanje veće integracije bolesnika u društvo.