Autizam je neurorazvojni poremećaj, što uključuje poremećaj govora, percepcije, pažnje i motoričkih pokreta, i takvo stanje koje traje kroz cijeli život. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira autizam kao „skupinu poremećaja karakterističnih abnormalnim obrascima interakcije i komunikacije, kao i ograničenim, stereotipnim i ponavljajućim interesima i aktivnostima.“ Djeca sa autizmom se fizički ne razlikuju od djece koja ga nemaju. Prema izvorima, autizam je češći kod dječaka nego kod djevojčica, a točan uzrok njegovog razvoja nije znanstveno dokazan, no poznato je nekoliko čimbenika koji utječu na razvoj bolesti. Neki od simptoma autizma kod djece su: zaostajanje u govoru, dijete ne pokazuje zanimanje za druženje ili igranje sa drugom djecom, pokriva uši kod jakog zvuka koji je drugim osobama sasvim normalan, izbjegava kontakt očiju i drugi. Osnovni simptomi autizma su u ponašanju, komunikaciji i socijalnoj interakciji, a često su popraćeni i drugim poremećajima, kao što su intelektualna invalidnost, epileptični napadaji, hipotonija i drugo. Budući da autizam različito utječe na svako dijete, potreban je individualizirani pristup. Liječenje se može provoditi u obrazovnim zdravstvenim ustanovama, zajednici ili kod kuće ili u kombinaciji. Godine 1911. švicarski psihijatar Eugen Bleuer prvi je opisao pojam autizam.