Ovaj rad sadrži pregled najčešćih specifičnih trkačkih ozljeda s naglaskom na mogućnosti fizioterapijske prevencije istih. Navodi osnovne fiziološke karakteristike trčanja te objašnjava biomehaniku ciklusa trkačkog koraka. Trčanje usklađenost i koordinaciju kostiju, zglobova i mišića. Mišići igraju ključnu ulogu u pokretanju tijela, dok živčani sustav kontrolira mišićne kontrakcije. Trkački ciklus uključuje dvije faze - kontaktnu i fazu zamaha. Pravilna tehnika trčanja optimizira učinkovitost i smanjuje rizik od ozljeda. Rad opisuje faktore rizika za nastanak ozljeda kroz podjelu na vanjske i unutarnje. Vanjski faktori čine 60-80% ozljeda i uključuju pogreške u treningu, biomehaniku koraka, podlogu, sportsku obuću, zagrijavanje i prehranu. Pogreške u treningu, poput naglog povećanja intenziteta, često dovode do ozljeda. Različite podloge i neodgovarajuća obuća također mogu povećati rizik od ozljeda. Zagrijavanje i istezanje nemaju jasan utjecaj na prevenciju ozljeda. Prehrana je bitna, osobito kod sindroma relativnog deficita energije. Unutarnji faktori su dob, spol, BMI, strukturne varijacije, nejednakost u duljini nogu, mišićnu neravnotežu i prethodne ozljede. Mlađi i manje iskusni trkači češće se ozljeđuju, dok anatomske abnormalnosti mogu uzrokovati biomehanička odstupanja. Mišićna slabost, nedostatak fleksibilnosti i koordinacije te prethodne ozljede pridonose riziku od novih ozljeda. Specifične ozljede koje trkači najčešće doživljavaju detaljnije su opisane. To su ozljede kostura koje uključuju medijalni tibijalni stres sindrom, patelofemoralni bolni sindrom i prijelomi zamora, te ozljede tetiva i zglobova, tj. sindroma trenja ilijotibijalnog trakta, tendinopatije Ahilove tetive i plantarnog fascitisa. Navedena su obilježja, način nastanka i pristup liječenju tih ozljeda. Također, rad pruža uvid u nekoliko strategija prevencije kroz aspekte sustava treninga, jačanja mišića, izdržljivosti te korištenja ortopedskih uložaka i odgovarajuće obuće. Spomenuta su istraživanja koja su se bavila tim strategijama te nekoliko savjeta i vježbi za pristup prevenciji. Posebna pažnja posvećena je prevenciji ozljeda u dječjoj dobi. Zaključak je da različiti trkači (rekreativci i profesionalci) imaju specifične biomehaničke karakteristike, a procjena njihove tehnike trčanja i tjelesnih karakteristika pomaže u prepoznavanju i ispravljanju potencijalnih problema. U prevenciji trkačkih ozljeda najviše se treba posvetiti pogreškama u treningu te prijašnjim ozljedama.