Akutni koronarni sindrom jedan je od najčešćih uzroka smr琀椀 u svijetu. De昀椀nira se kao skup kliničkih sindroma uzrokovanih naglim nastankom poremećaja krvotoka u koronarnim arterijama s posljedičnom ishemijom odgovarajućeg dijela miokarda. Uključuje nestabilnu anginu pektoris, infarkt miokarda bez ST elevacije (NSTEMI) i infarkt miokarda s ST elevacijom (STEMI). Dijagnos琀椀cira se pojavom speci昀椀čnih simptoma od kojih je najznačajnija stenokardija, za琀椀m snimanjem EKG-a pomoću kojeg se razlikuju STEMI od NSTEMI-a i utvrđivanjem razine biomarkera od kojih je najvažniji troponin T ili I. Cilj skrbi za bolesnike s koronarnom bolešću je što brži transport u neki od centara za perkutanu koronarnu intervenciju u vremenu od 90 do 120 minuta od pojave simptoma jer je tada najveća vjerojatnost za uspješno liječenje. Zlatni standard u liječenju bolesnika s akutnim koronarnim sindromom je perkutana koronarna intervencija (PCI) s kojom se pos琀椀že najbolja reperfuzija tkiva miokarda. PCI je ne kirurška tehnika kojom se ponovno otvaraju začepljene koronarne arterije postavljanjem koronarnog stenta. Pojavom PCI 1977. godine pa do danas spašen je velik broj bolesnika i smatra se da je to jedno od najvećih pos琀椀gnuća medicine u zadnjih 50-ak godina. U zbrinjavanju bolesnika s akutnim koronarnim sindromom sudjeluje niz zdravstvenih djelatnika. Medicinske sestre/tehničari nezamjenjiv su član 琀椀ma u zbrinjavanju takvih bolesnika. Sudjeluju u svim stadijima skrbi. Od prijma, pripreme za zahvat, sudjelovanja prilikom zahvata do skrbi nakon zahvata PCI. U radu je opisan akutni koronarni sindrom, perkutana koronarna intervencija, zdravstvena njega bolesnika kod perkutane koronarne intervencije i najčešće sestrinske dijagnoze koje se javljaju kod takvih bolesnika.