SARS-CoV-2 pojavio se 2019. godine u Kini, a Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 2020. godine dala službeni naziv novoj infektivnoj bolesti COVID-19 (od engl. Coronavirus disease 2019). Radi globalizacije cijelog svijeta, virus se brzo proširio te je proglašena globalna pandemija. Nakon nekog vremena je uočeno da se u bliskoj vremenskoj povezanosti nakon preboljenja SARS-CoV-2 infekcije javljaju bolesnici s febrilitetom i znakovima multi-sistemske upale. Tada „novi“ sindrom nazvan je multi-sistemska upalna bolest/sindrom, tj. MIS (od engl. multisystem inflammatory syndrome, MIS). MIS-C (multisistemska upalna bolest/sindrom kod djece, od engl. multisystem inflammatory syndrome) je rijetka komplikacija SARS-CoV-2 infekcije koja može biti i asimptomatska. Prema literaturi javlja se u manje od 1% bolesnika. Bolest se najčešće javlja u školske djece, podjednako u oba spola s blagom predominacijom u muškog spola. Ta bolest često dovodi do potrebe za hospitalizacijom djece. Za potrebe ovog istraživanja korišteni su podaci o bolesnicima iz Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, a kojima je postavljena dijagnoza MIS-C-a. Istraživanjem su bili obuhvaćeni svi pedijatrijski bolesnici u dobi od 0 do 18 godina koji su u razdoblju od 25.02.2020. i 31.12.2021. godine liječeni u Hrvatskoj zbog multi-sistemske upalne bolesti, a kojima je dijagnoza postavljena molekularnim i/ili serološkim testiranjem. Istraživanje je provedeno retrospektivno i obuhvaća bolesnike liječene u sekundarnim i tercijarnim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj i to u sljedećim gradovima – Zagreb, Rijeka, Split, Zadar, Varaždin, Osijek, Pula i Karlovac. U ovom istraživanju većina bolesnika je bila muškog spola u dobi od 7 do 14 godina. Cilj rada bio je prikazati zahtjevnost zdravstvene njege bolesnika oboljelih od multisistemske upalne bolesti. Rezultati su pokazali da je 50% svih bolesnika liječeno u jedinici intenzivnog liječenja. 98% bolesnika je primilo IVIG. 64% bolesnika je primilo anti-koagulantnu terapiju. 80% svih bolesnika je primilo terapiju kortikosteroidima. Većina bolesnika nije imala potrebu za terapiju kisikom. Od onih koji su to ipak trebali, najčešće je to bila suplementacija kisikom na nazalni kateter ili masku, a samo 2% bolesnika trebalo je mehaničku ventilaciju. Najčešće sestrinske dijagnoze koje su postavljene u slučaju oboljenja od MIS-C-a su: smanjena suradljivost djeteta/otežana komunikacija; VR za razvoj hospitalizma i smanjena mogućnost brige o sebi. Te dijagnoze su usko vezane sa najučestalijim simptomima: gastrointestinalni simptomi, konjuktivis, osipi i glavobolje. Ovo istraživanje je pokazalo da ova bolest ima „tisuću lica“, te da je njega takvih bolesnika vrlo kompleksna, te traži kontinuiranu edukaciju zdravstvenih djelatnika, a posebice medicinskih sestara/tehničara.