Roditeljski stilovi imaju bitnu ulogu u formiranju emocionalnog razvoja djece, a njihov dubinski utjecaj može imati presudan značaj u prevenciji ili, obrnuto, poticanju emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja. Ovaj kompleksan odnos između načina na koji roditelji uspostavljaju granice, pružaju podršku i komuniciraju s djecom te emocionalnog blagostanja djece ima šire implikacije na društvo i pojedinca. Definirajući ključne pojmove, važno je razumjeti da roditeljski stilovi predstavljaju širok spektar pristupa od autoritarnih do permisivnih, svaki s vlastitim karakteristikama. Autoritarni roditelji postavljaju stroge granice bez nužnog objašnjenja, dok autoritativni kombiniraju postavljanje granica s toplinom i podrškom, permisivni nude malo granica, a zanemarivački pokazuju malo interesa ili pažnje prema djetetu. Emocionalno zlostavljanje i zanemarivanje djece predstavljaju ozbiljan socijalni izazov s potencijalno dugoročnim posljedicama na psihološko i emocionalno zdravlje pojedinca. Emocionalno zlostavljanje obuhvaća različite postupke koji nanose ozbiljnu štetu emocionalnom dobrostanju djeteta, dok zanemarivanje implicira ne pružanje osnovne emocionalne podrške i pažnje. Istraživanja su jasno pokazala postojanje snažne veze između određenih roditeljskih stilova i pojave emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja. Nacionalni programi usmjereni na prevenciju emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja djece moraju uzeti u obzir složenost ovih veza između roditeljskih stilova i emocionalnog blagostanja djece. Edukacija roditelja, pružanje informacija o različitim roditeljskim pristupima, naglasak na potrebama djece te isticanje važnosti emocionalne podrške mogu biti ključni elementi u smanjenju incidencije emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja. Važno je osvijestiti roditelje o utjecaju njihovih postupaka na emocionalni razvoj djece i potrebi za uravnoteženim pristupom koji kombinira postavljanje granica s ljubavlju i podrškom. Različiti roditeljski stilovi mogu utjecati na oblikovanje djetetove osobnosti, samopouzdanja, socijalnih vještina te općenito na način na koji dijete percipira sebe i okolinu. Podrška roditeljima u razvijanju pozitivnih roditeljskih vještina može značajno pridonijeti stvaranju sigurnijeg okruženja za djecu. Ovaj oblik podrške može uključivati radionice, savjetovanje ili pristup resursima koji pomažu roditeljima u razumijevanju djetetovih potreba te pružanju odgovarajuće emocionalne podrške.