Bol je složeno i višestruko osjetilno i emocionalno iskustvo koje služi kao zaštitni mehanizam za upozorenje pojedinca na potencijalno ili stvarno oštećenje tkiva. To je vitalni fiziološki odgovor koji pomaže spriječiti daljnje oštećenje tijela. Akutna bol obično se javlja iznenada i često je povezana s ozljedom ili oštećenjem tkiva, dok kronična bol traje tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci i često traje nakon očekivanog razdoblja ozdravljenja. Poslijeoperacijska bol se javlja nakon operativnog zahvata kao rezultat oštećenja tkiva. Njezin intenzitet varira ovisno o čimbenicima kao što su vrsta operativnog zahvata, individualna tolerancija boli i učinkovitost primijenjenih strategija upravljanja boli. Procjena boli ključna je za učinkovito liječenje poslijeoperacijske boli. Medicinske sestre koriste različite alate i ljestvice za procjenu intenziteta, lokalizacije, kvalitete i utjecaja boli na pacijenta. Pacijentovo prijavljivanje boli smatra se zlatnim standardom za procjenu, osobito ako je komunikacija ograničena. Cilj liječenja poslijeoperacijske boli je ublažiti patnju, poboljšati kvalitetu života, smanjiti duljinu hospitalizacije, prevenirati povezane komplikacija i poboljšati poslijeoperacijski oporavak pacijenta. Često uključuje multimodalni pristup koji može uključivati farmakološke intervencije i nefarmakološke intervencije. Medicinske sestre imaju važnu ulogu u liječenju poslijeoperacijske boli. Njihova je zadaća procijeniti i pratiti razinu i intenzitet boli, primijeniti nefarmakološke metode liječenja boli kao i farmakološke metode prema odredbi liječnika te edukacija pacijenata. Naglasak se stavlja na procjenu boli na temelju koje medicinska sestra razvija individualizirani plan liječenja poslijeoperacijske boli. U liječenju poslijeoperacijske boli je bitno naglasiti važnost djelovanja multidisciplinarnog tima. Suradnjom medicinskih sestara s ostalim članovima tima uključujući liječnike, fizioterapeute i farmaceute, pacijent dobiva sveobuhvatnu i koordiniranu skrb.