Usamljenost je neugodno emocionalno iskustvo u svim životnim razdobljima od djetinjstva do starosti. U trećoj dobi života to iskustvo može biti osobito uznemirujuće. Cilj rada: Usamljenost je jedan od važnih osjećaja koji može utjecati na zdravlje. Najvažniji cilj ovog rada je procijeniti postojanje usamljenosti kod ljudi treće životne dobi koji žive u ruralnom području te utvrditi razloge koji dovode do tog osjećaja. Drugi cilj je utvrditi u kolikoj mjeri usamljenost utječe na potrebu za povećanom zdravstvenom skrbi. Metode: U istraživanju je sudjelovalo 65 ljudi treće životne dobi koji žive u ruralnom području grada Novog Vinodolskog. Podatci su prikupljani u kućanstvima prilikom patronažnih posjeta te jednim dijelom u savjetovalištu u Domu zdravlja. U svrhu istraživanja konstruiran je upitnik, a korištena je i UCLA skala usamljenosti. Rezultati: Istraživanjem je procijenjeno stanje usamljenosti starije populacije ruralnog područja grada. Ukupni rezultati govore o umjerenom stupnju usamljenosti. Usporedbom stanja usamljenosti u različitim rasponima godina nije utvrđena statistička značajnost. Veći broj kroničnih bolesti prisutan je u najstarijoj dobi, što je i očekivano te je utvrđena veća usamljenost osoba muškog spola. Zaključak: Usamljenost, osjećaj koji se često povezuje sa starenjem te opsežnost posljedica koje one imaju na društveni razvoj svake zemlje, trebao bi potaknuti na bolje prilagodbe potrebama i skrbi o starijim osobama. U procese unapređivanja zdravlja i zdravstvene zaštite starijih ljudi važno je uključiti i mjere prevencije usamljenosti s ciljem osiguranja aktivnog i zdravog starenja te očuvanja funkcijske sposobnosti što je dulje moguće.