Bol je složeno i neugodno iskustvo koje uključuje osjetne i emocionalne aspekte povezane s oštećenjem tkiva. Smatra se "petim vitalnim znakom" jer pruža ključne informacije o zdravstvenom stanju pacijenta. Povijesni razvoj uključuje različite teorije od Descartesa do Melzacka i Walla. Bol može biti akutna ili kronična, a klasificira se također i na nociceptorsku, neuropatsku i psihogenu, ovisno o uzroku. Iako ima zaštitnu ulogu, kronična bol može značajno smanjiti kvalitetu života. Liječenje boli zahtijeva individualni pristup koji može uključivati farmakološke i nefarmakološke metode. Procjena boli je izazovna zbog njezine subjektivnosti što otežava objektivno ocjenjivanje. Prilikom procjene boli je ključno koristiti anamnezu, klinički pregled i različite mjerne skale. Jednodimenzionalne skale, poput numeričke i vizualno analogne, mjere intenzitet boli dok multidimenzionalne skale, poput McGillova upitnika i bihevioralne ljestvice, pružaju detaljniji uvid u različite aspekte boli. Korištenje odgovarajućih alata omogućuje precizniju procjenu boli, bolju dijagnozu i prilagodbu terapije. Multidisciplinarni pristup uključuje razmatranje intenziteta, kvalitete, lokalizacije i utjecaja boli na funkciju tijela omogućujući cjelovitu procjenu pacijenta. Bol je subjektivan doživljaj koji zahtijeva holistički pristup liječenja, kombinirajući farmakološke i nefarmakološke metode. Farmakološko liječenje obuhvaća neopioidne analgetike poput paracetamola i NSAR-a te opioidne analgetike poput morfija i tramadola. Neopioidni analgetici djeluju na periferne mehanizme boli dok opioidni analgetici djeluju centralno, često uz nuspojave poput sedacije i respiratorne depresije. Adjuvantni analgetici poput antidepresiva i antiepileptika, dopunjuju liječenje boli. Nefarmakološko liječenje boli obuhvaća fizikalne, psihološke, minimalno invazivne i kirurške metode te alternativne pristupe kao što je akupunktura. Fizikalne metode uključuju terapijske vježbe, TENS, krioterapiju, termoterapiju i masažu dok psihološke metode poput kognitivno-bihevioralne terapije i tehnike opuštanja mijenjaju percepciju boli. Minimalno invazivni zahvati kao što je primjena epiduralnih steroidnih injekcija i radiofrekventne ablacije koriste se kada druge metode nisu učinkovite. Akupunktura stimulira specifične točke na tijelu za ublažavanje boli. Medicinske sestre imaju ključnu važnost u individualiziranom pristupu pacijentima, osiguravajući pravilno upravljanje terapijom i smanjenje negativnih utjecaja na psihičko stanje pacijenta.