Razvoj motoričkih vještina jedna je od ključnih komponenti djetinjstva, neophodna za neometano sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Međutim, za djecu koja se suočavaju s razvojnim poremećajem koordinacije (DCD), usvajanje ovih vještina predstavlja izazov koji duboko utječe na njihovu sposobnost da se nose s osnovnim zadacima kao što su odijevanje, pisanje ili sudjelovanje u igri s vršnjacima. Iako je DCD donedavno bio percipiran kao tek oblik nespretnosti, suvremena istraživanja potvrđuju da je riječ o ozbiljnom neurorazvojnom poremećaju koji zahtijeva sustavno prepoznavanje i intervenciju. DCD ne samo da otežava motoričko funkcioniranje, već je često praćen komorbiditetima kao što su poremećaji pažnje, anksioznost i problemi s učenjem, što dodatno narušava kvalitetu života djeteta. Sekundarne posljedice, poput niskog samopouzdanja, socijalne izolacije i smanjene tjelesne aktivnosti, dodatno pojačavaju negativne učinke poremećaja. U vremenu kada se djeca sve više oslanjaju na tehnologiju, a tjelesna aktivnost opada, sve je veća potreba za ranim prepoznavanjem DCD-a i ciljanim terapijskim intervencijama koje mogu spriječiti ili ublažiti ove posljedice. Ovaj rad bavi se istraživanjem radno-terapijskih intervencija koje su utemeljene na dokazima i usmjerene na specifične potrebe djece s DCD – om. Radno-terapijski pristupi kao što su rane intervencije, analiza okupacija i primjena standardiziranih alata i metoda za procjenu i intervenciju pružaju sveobuhvatnu podršku djeci, pomažući im da poboljšaju svoje motoričke vještine, ali i da se aktivnije uključe u svakodnevne aktivnosti kod kuće, u školi i u zajednici. Cilj ovog rada je naglasiti važnost pravovremene dijagnostike i primjene okupacijski usmjerenih intervencija koje ne samo da unapređuju motoričko funkcioniranje, već imaju i dugoročne pozitivne učinke na cjelokupni razvoj i kvalitetu života djeteta. Pored toga, rad se zalaže za daljnja istraživanja u ovom području kako bi se osigurali još bolji ishodi za djecu s DCD – om , te pruža preporuke za kliničku praksu koje su temeljene na najboljim dostupnim dokazima.