Tema ovog završnog rada jest zagovaranje okupacijske pravde korisnika domova za starije osobe u Hrvatskoj: što može učiniti radni terapeut? Starenje je složen biološki proces koji uključuje niz fizioloških, psiholoških i socijalnih promjena koje se događaju tijekom života. Ovaj prirodni proces neizbježan je dio životnog ciklusa i različito utječe na pojedince, ovisno o genetskim, okolišnim i životnim čimbenicima. Proučavanje starenja važno je za razumijevanje kako najbolje podržati stariju populaciju u održavanju zdravlja, kvalitete života i socijalne uključenosti. U Hrvatskoj, osobe starije životne dobi u domovima za starije i nemoćne često se suočavaju s ograničenim mogućnostima za sudjelovanje u značajnim aktivnostima, što može negativno utjecati na njihovu kvalitetu života. Domovi za osobe starije životne dobi igraju ključnu ulogu u pružanju skrbi i podrške starijoj populaciji koja ne može samostalno živjeti. Međutim, ove ustanove suočavaju se s brojnim izazovima koji mogu utjecati na kvalitetu života korisnika. Razumijevanje tih izazova ključno je za poboljšanje usluga i osiguranje dostojanstvenog starenja. Okupacijska pravda, koja se odnosi na jednak pristup značajnim i produktivnim aktivnostima, ključno je načelo koje može poboljšati životne uvjete ove populacije. Radni terapeuti imaju jedinstvenu ulogu u promoviranju okupacijske pravde unutar ovih zajednica. Radni terapeuti mogu zagovarati okupacijsku pravdu osoba starije životne dobi u domovima putem različitih strategija. Prvo, mogu razvijati i provoditi prilagođene programe aktivnosti koji su usklađeni s interesima i sposobnostima osobe. Drugo, mogu raditi na uklanjanju fizičkih i socijalnih prepreka koje sprječavaju sudjelovanje u tim aktivnostima. Također, mogu educirati osoblje domova i širu zajednicu o važnosti okupacijske pravde i sudjelovanja osoba starije životne dobi u značajnim aktivnostima. Uključivanjem osoba starije životne dobi u plan i razvoj programa usmjeren na poticanje njihovog sudjelovanja, radni terapeuti mogu osigurati da aktivnosti budu relevantne i motivirajuće. Suradnjom s obiteljima, te povezivanjem s lokalnim zajednicama, mogu se stvoriti mreže podrške koje dodatno potiču aktivno sudjelovanje.